Djeca žive od milostinje

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Šestoročlana porodica Mirka Galića iz Ljeskara, kod Prijedora, godinama živi u bijedi. Roditelji Mirko i Spomenka imaju četvoro djece od kojih je dvoje školskog uzrasta. Mirko, glava porodice je nezaposlen, a njegova supruga Spomenka prije dvije godine teško je oboljela. Nemaju vlastiti krov nad glavom, a preživljavaju od dječjeg dodatka.

– Sam brinem o četvoro djece, jer je supruga bolesna i gotovo nepokretna. Živimo od 190 maraka doplatka.

Kad sam mogao zarađivati na dnevnicama nisam tražio pomoć. Danas niti imam posla, niti mogu od kuće – priča Mirko.

U Ljeskare je došao prije 13 godina. Smjestili su se u kuću Iva Briševca, koji živi u Hrvatskoj. Dokle će ostati u ovom smještaju Galići ne znaju, jer svaki dan vlasnik može doći i otkazati im gostoprimstvo. Zbog toga im je velika želja da imaju vlastiti dom i da ne strahuju u tuđem.

– Moja želja i želja moje djece jeste da imamo kakav-takav krov nad glavom, jer ne znam šta ću kada mi gazda kuće dođe i kaže da izlazim – kazuje Mirko.

Školarci, trinaestogodišnja Mirjana i devetogodišnji Nenad, često izostanu s nastave, jer nemaju ni odjeće ni obuće.

Majka Spomenka žali što ne može voditi brigu o djeci, ne može ni da im skuva, ni opere. Teško joj je, kaže, gledati Mirka da sve radi sam, ali iz kože iskočiti ne može.

– Najgore mi je što ne mogu hodati kako bi djeci bila majka kakvu trebaju. Dvoje starije djece ocu pomažu koliko mogu, ali i oni su još mali – kaže Spomenka, koja veći dio dana provodi u krevetu.

Predstavnici Mjesne zajednice Ljeskare pokušavali su da nadležnima u Opštini ukažu na teško stanje u ovoj porodici. Snježana Marinković, aktivistkinja Mjesne zajednice s vremena na vrijeme ovoj porodici iz humanitarnih organizacija obezbijedi jednokratni paket pomoći, ali to nije dovoljno.

– Strašno je i gledati ovu djecu koje nemaju jutro kao druga djeca. Oni nažalost, ne samo da nemaju osnovne uslove za život kao većina djece, prije svega, kupatilo kako bi mogli održavati redovnu higijenu, već često nemaju šta da obuku, obuju i jedu. Ima dana kada žive od milostinje, jer ono nešto dječjeg dodatka ne može se razvući za cijeli mjesec, pogotovo što kupuju lijekove za oboljelu Spomenku – priča Marinkovićeva, pozivajući opštinske vlasti i ljude dobre volje da pokušaju pomoći ovoj porodici.

Najbliže komšije Galićevih skoro svakodnevno priteknu u pomoć donoseći djeci hranu.

I komšije apeluju na humaniste da pomognu ovoj porodici, jer najmlađi članovi Mirjana, Nenad, Anastasija i Neven ničim nisu zaslužili da ovako teško žive.

– Nadamo se da će i ovog puta proraditi ljudska solidarnost, kako od strane onih koji imaju obavezu da pomognu tako i od običnih ljudi spremnih da pruže ruku onima koji su u nevolji – kažu Galićeve komšije.

Fokus

Share.