Djeci sa Daunovim sindromom fali i defektolog

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Prijedorčanka Dušica Koralija, majka devetogodišnje Ane koja ima Daunov sindrom, smatra da je sazrelo vrijeme da se u Prijedoru osnuje Udruženje roditelja djece s takvom urođenom anomalijom.
Tim prije jer je, prema zvaničnim podacima, u ovom gradu registrovano tridesetak osoba sa Daunovim sindromom, a fale defektolozi i logopedi.
„Imam kćerku koja se hrabro nosi s problemima u vezi s Daunovim sindromom. Ona je dijete puno ljubavi, velika je maza i zahvaljujući prvenstveno porodici, ali i školi, te Centru za socijalni rad, potpuno socijalizovano dijete. Ana ide u drugi razred prijedorske OŠ ‘Petar Kočić’ i potpuno je prihvaćena u školskoj sredini“, govori Dušica.
Međutim, dodaje da se kao roditelj u odrastanju svoga djeteta susreće i s nizom problema.
„Trenutno je moja Ana uključena u inkluzivnu nastavu u školi. Problem je to što prijedorske osnovne škole nemaju zaposlene defektologe. Istina, postoje mobilni timovi koji rade s takvom djecom, ali to nije dovoljno. Moja kćerka za ovu školsku godinu nije obuhvaćana tim programom. Suprug i ja pružamo od sebe maksimalan trud kako bi naša Ana napredovala, ali bez podrške ovakvim porodicama teško se mogu savladati svi problemi“, priča Dušica Koralija.
Pored nedostatka defektologa u Prijedoru roditelji djece sa Daunovim sindromom za pomoć se teško mogu obratiti i logopedu.
„Koliko je meni poznato, u prijedorskoj Opštoj bolnici ima zaposlen tek jedan logoped, ali se do njega teško dolazi jer je na bolovanju. U praćenju napretka naše djece i njihovog govora neohodno je prisustvo takvog stručnjaka. Nadajmo se da ćemo s osnivanjem Udruženja roditelja djece sa Daunovim sindromom pokušati da bar naš grad dobije stručni tim koji će nam pomoći da na pravi način rješavamo probleme svoje djece“, naglašava Dušica.
Senka Rodić, defektolog u Centru za socijalni rad, navodi da su u Prijedoru od 30 osoba sa Daunovim sindromom njih 15 maloljetnici i kao takvi su u kategoriji osoba s posebnim potrebama.
„Njihovi roditelji imaju prava na razne vidove podrške iz oblasti socijalnih prava. Ono što je veoma važno je to da roditelji prepoznaju na vrijeme ovaj sindrom kod svojih mališana jer su rana intervencija i dijagnosticiranje neophodni. Ranim tretmanom i radom sa djecom se može početi već od trećeg mjeseca života djeteta kako bi se ostvario značajan napredak“, savjetuje Rodićeva.
Ona ističe da su neophodni i logopedski tretmani, kod takve djece je oštećen i ekspresivni govor, a nužan je i pregled kod specijaliste za uvo, grlo i nos i oftalmologa jer imaju respiratorne smetnje, ali i urođene srčane mane te poremećaj vida.
Rodićeva naglašava da se djeca sa Daunovim sindromom moraju od malih nogu uključiti u posebne programe koji imaju vrtići, škole, a kasnije i u radnu okupaciju i terapiju.
„Daunov sindrom je hromozomski poremećaj koji imaju djeca koja u svom organizmu posjeduju jedan hromozom viška. Ono što je važno je to da je u odrastanju ove djece neophodna podrška šire društvene zajednice“, kazala je Rodićeva.
Nezavisne novine

Share.