Dobar roditelj griješi 60 puta na dan, a loš stotinu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +
Milada Dedić i Bojana Jež

Milada Dedić i Bojana Jež

Drugi ciklus projekta „Rastimo zajedno“, posvećenog roditeljima djece uzrasta do četiri godine, u Dječijem vrtiću „Radost“ u Prijedoru uspješno je prošlo 11 roditelja koji su kroz tematske radionice uz stručne voditelje u proteklih 11 sedmica raspravljali o pitanjima koja muče gotovo sve majke i očeve.

Roditelji i voditeljice drugog ciklusa radionica Rastimo zajedno

Roditelji i voditeljice drugog ciklusa radionica Rastimo zajedno

Voditelji radionice, pedagog Milada Dedić i vaspitačica Bojana Jež, saglasne su u tome da su se za učešće u radionicama prijavili oni dobri roditelji koji žele da budu još bolji, a ne oni koji bi ustvari trebalo da dolaze, koji treba dosta toga da poprave u odnosu sa djecom, mada struka kaže da dobar roditelj griješi 60 puta na dan, a loš stotinu.

„U buduće radionice planiramo uključiti roditelje djece sa posebnim potrebama, roditelje iz romske manjine i roditelje koji fizički kažnjavaju djecu. Iako to zabranjuje Evropska konvencija o pravima djeteta ze u redu, ima i danas roditelja koji kažu da je atina iz raja izašla i da su i nas naši roditelji tukli“, kažu voditeljice.

Sa završne radionice

Sa završne radionice

One podsjećaju da struka decidno kaže da fizičko kažnjavanje krši prava djeteta, predstavlja napad na djetetovo dostojanstvo i fizički integritet, te da djeca koja su izložena učestalom fizičkom kažnjavanju imaju slabije mentalno zdravlje, lošiji odnos sa roditeljima, slabije razvijenu samoregulaciju, niže moralne standarde, pojačanu agresivnost i društevo neprihvatljivo ponašanje.

„Fizičko kažnjavanje daje djetetu utisak da je nasilje normalno, prihvatljivo i efikasno“, kažu Dedić i Jež, ističući da radionice „Rastimo zajedno“ daju odgovore na pitanja zašto i kako bez batina.

One su najavile da će poseban ciklus radionica, nešto kraći od ovoga namijenjenog za roditelje, biti organizovan i za vaspitače kako bi i oni bili u potpunosti upoznati sa dobrobitima ovog projketa i tako mogli roditeljima preporučiti učešće u njemu.

„Istovremeno, od roditelji koji su pohađali prvi i drugi ciklus radionica oformićemo klub roditelja koji će se sastajati periodično, najvjerovatnije jednom u tri mjeseca, jer pokazala se potreba da se roditelji ne ostavljaju po završetku radionica nego da i dalje komuniciraju i da i dalje imaju stručnu pomoć u odgajanju djece, kao i mogućnost da nastave razmjenjivati svoja iskustva“, dodale su voditeljice.

Aleksandra Marin

Aleksandra Marin

Aleksandra Marin majka je trogodišnje Lane koja ide u mlađu vrtićku grupu.

„Krenula sam na ovu radionicu da bih se još više edukovala kao roditelj i naučila nešto novo što do sada vjerovatno niko od nas nije ni znao da može. Dosta toga smo naučili i razmijenili mišljenja kroz druženja, dosta toga se primjenilo i kod kuće na djetetu što do sada nije bilo i puno više imamo strpljenja i razumijevanja“, ocijenila je Aleksandra.

Aleksandra kaže da je Lana divno dijete, da je jako inteligentna i radoznala, a odskora i pomalo stidljiva. Lanu jednostavno interesuje sve, voli da joj se čita i voli muziku, ali je isto tako mnogo razmažena pošto joj je sve dopušteno. Odrasta u jednoj zdravoj sredini, ima sve, ali ipak treba neke stvari da joj se suzbiju kao što je tvrdoglavost koja prati većinu zdrave i komunikativne djece njenog uzrasta.

„Svaki roditelj, bez obzira na to gdje živi i gdje radi, može odvojiti sat i po vremena sedmično za ove radionice koje su dosta edukativne i korisne i gdje se roditelji i druže međusobno i odvajaju vrijeme za sebe“, dodala je Marin.

Daliborka Sredić

Daliborka Sredić

Daliborka Sredić ima 27 godina i majka je trogodišnjeg Andreja.

„Konkretno, sa Andrejom sam imala problem strukture i vođenja, znači postaviti neke granice kao roditelj, pošto sam previše bila fleksibilna, popuštala sam i slično. Sada sam na ovim radionicama naučila kako postaviti neke granice i drugačije pristupiti djetetu, kako bolje slušati svoje dijete i kako bolje razumjeti njegove potrebe, tako da mi je ova radionica puno pomogla“, kazala je Daliborka.

Njena roditeljska priča je pomalo neobična zbog fobičnog straha od davljenja djeteta hranom, budući da je prisustvovala situaciji kada se hranom davilo dijete njene prijateljice.

„Moj najveći roditeljski strah je bio hranjenje bebe u periodu od kada se prelazi na čvrstu hranu pa doskora. Nikada nisam smjela sama da ostanem s sinom i da ga sam hranim. Uvijek je neko morao da bude sa mnom i to je bio strašan psihički problem. Međutim, uz podršku supruga i porodice, i izgrađujući samu sebe kao ličnost i kao roditelja, ali i time što je moj sin odrstao, prevazišla sam i taj problem za koji sam mislila da nikada neću“, Daliborkino je iskustvo koje je podijelila sa roditeljima sa kojima je pohađala radionice.

Ona kaže da je Andrej divno dijete, da ide u vrtić, da je pun ljubavi, da voli svoje tete, da nije ratooboran i da je prilagodljiv.

„Nikakav problem nemam s njim po tom pitanju, a ove radionice definitivno jesu potrebne jer kakvo god da je dijete pristup roditelja može biti još bolji. Nijedan roditelj nije psiholog, pedagog i svako ima svojih mana. Ovakve radionice prosvijetle neko roditeljstvo i promjenite svoj pristup nabolje, a samim tim se to manifestuje i na dijete i bolje funkcionišemo oboje“, dodala je Sredić.

Brankica Kočić

Brankica Kočić

Brankica Kočić ima 33 godine i majka je dvojice sinova. Luka /7/ i Filip /4/ su dobri dječaci, ali jako nestašni i zahtjevni i traže puno pažnje i vremena.

„Za ovu radionicu odlučila sam se zato što uvijek možemo biti bolji roditelji. Koliko god da mislimo da smo najbolji i savršeni, ovdje možemo da vidimo gdje griješimo, šta i kako možemo da promijenimo nabolje i mnogo su mi pomogle ove radionice. Voljela bih da sam išla na ovakve radionice i kada mi je stariji sin rođen jer sada vdiim da ima mnogo stvari u kojima sam griješila. Ima i nekih u kojima nisam, ali bih voljela da sam bila spremnija u ovom smislu“, kaže Brankica.

Za provođenje radionica u BiH zadužena je IN Fondacija – Fondacija za unapređenje socijalne inkluzije djece i mladih u BiH Banjaluka.

U IN fondaciji Srni je rečeno da je prvi ciklus radionica u BiH, od oktobra do kraja decembra prošle godine, pohađalo 18 grupa sa ukupno 134 roditelja – sedam u Sarajevu, tri u Banjaluc i po jedna u Prijedoru, Čelincu, Trebinju, Bijeljini, Tuzli, Zavidovićima, Mostaru i Širokom Brijegu.

Milada Dedić i Bojana Jež

Milada Dedić i Bojana Jež

Drugi ciklus radionica voditeljski timovi su započeli sredinom oktobra 2012. sa novim grupama od šest do 12 roditelja – tri u Sarajevu, po dvije u Zavidovićima, Bijeljini, Gackom i Brčkom, te po jedna u Prijedoru, Mrkonjić Gradu, Bratuncu, Zvorniku, Trebinju, Maglaju, Vitezu i Cazinu.

„Po završetku drugog ciklusa radionica sa roditeljima IN Fondacija će organizovati evaluacijski sastanak sa voditeljskim timovima 25. i 26. januara u Tesliću. Tom prilikom će se prezentovati rezultati rada voditelja i učinci radionica na roditelje i njihovu djecu. Od rezultata i uspjeha radionica zavisi i nastavak projekta“, saopšteno je iz IN Fondacije.

Projekat „Podrška roditeljima u razvoju pozitivnog roditeljstva – Rastimo zajedno“ realizuje se u okviru UNICEF-ovog programa „Prve tri su najvažnije“.

Izvor: SRNA

Share.