Komuna u selu Božići kod Prijedora spas od poroka u radu i molitvi

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

emil-bakaj

Emil Bakaj iz Prijedora, zajedno sa humanitarnim udruženjem „Hljeb života“, osnovao je u Božićima, selu podno Kozare, komunu namijenjenu liječenju zavisnika od alkohola i droge, u kojoj se stanari radom i molitvom bore protiv poroka.

Uz pomoć donacije iz Holandije kupili su na obroncima Kozare napuštenu kuću sa okućnicom od 30 dunuma plodne zemlje. Bakaj, koji je i sam bivši alkoholičar, bio je prvi stanar na imanju. Zasukao je rukave i polako počeo da uređuje kuću i imanje. Iz Holandije je na imanje ubrzo stigla i montažna kuća od 250 kvadratnih metara. Potom su nabavili ovce, koze, pčele, posadili malinjak, voćnjak, baštu…

Bakaj kaže da se dobro sjeća kakav je osjećaj dotaknuti dno. Alkoholu se odao poslije raspada prvog braka i sa tim porokom se borio tri godine.

– Vrlo brzo sam postao problem sebi i drugima. Za tri godine sam uništio zdravlje, od mirnog momka postao sam problem porodici i okruženju – sjeća se Bakaj.

Liječio se u klinikama u regionu, ali je poboljšanje osjetio tek 2009. na klinici u Srbiji, u kojoj se primjenjuje liječenje „na suvo“, bez metadona i drugih lijekova.

– Svima je bilo neobično što sam imao tako jaku volju i što sam uspio da se „skinem“ bez lijekova, ali to je jedini pravi način! Imam osjećaj da su mislili da ću se brzo vratiti čašici – priča Bakaj.

Napominje da je svrha komune pomaganje ljudima koji imaju problem i da je boravak u centru u Božićima besplatan i dobrovoljan.

– Svi koji imaju problem sa zavisnošću od alkohola ili droge mogu se obratiti udruženju „Hljeb života“ ili na broj telefona 066/911-016, a dobrodošli su i ljudi koji nemaju kuću – dodaje Bakaj.

Direktor udruženja „Hljeb života“ Danko Malešević kaže da na imanju u Božićima trenutno žive tri čovjeka.

– Jedan je bivši zavisnik, koji je već deset godina stabilan. On se brine o drugoj dvojici, koji se bore sa zavisnošću. „Skidaju“ se sa alkohola i droge bez metadona i drugih lijekova, a to je veliko iskušenje – dodaje Malešević.

Radni dan na imanju počinje u sedam časova, prvo doručak, pa molitva. Potom dobijaju zaduženja, pa tako neko radi u kući, a neko u polju.

– Zasadili smo krompir, luk, ima posla u malinjaku, oko stoke, pčela… Imanje je bilo zapušteno, tako da ima dosta da se radi. Stanari rade, pa se potom odmaraju i šetaju prirodom. Molitva i čitanje Svetog pisma su sastavni dio dana, a sve je na dobrovoljnoj bazi – ističe Malešević.

On dodaje da su na imanje dobrodošli svi kojima je potrebna pomoć u savladavanju poroka i koji radom i molitvom žele da pobijede iskušenja.

– Planiramo da proizvodima sa imanja u Božićima snabdijevamo javnu kuhinju, koja u organizaciji „Hljeba života“ radi u Prijedoru, a u kojoj se hrani više od 60 korisnika – napominje Malešević.

Ženidba u Rusiji
Emil Bakaj je u komuni u Božićima proveo mnogo vremena komunicirajući sa ljudima putem „Fejsbuka“, a tako je upoznao i svoju sadašnju suprugu Larisu Dimitrijevnu iz Voronježa.

– Tražio sam na toj društvenoj mreži ljude koji se prezivaju kao ja, i, s obzirom na to da sam po ocu Ukrajinac, mnogo sam ljudi upoznao iz Rusije. Tako sam našao i Larisu. Nakon nekog vremena ponudila se da me nauči ruski jezik, pa smo počeli da se bolje upoznajemo i razgovaramo preko „skajpa“ o nekim drugim temama. Ubrzo se rodila ljubav, pa sam je upitao da li bi se udala za mene – sa osmijehom se sjeća Bakaj.

Autor: Svjetlana Đuričić – Glas Srpske

Share.