Kriminalci državi dužni milione KM

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Kriminalci koji su se nagodili sa tužiocima Okružnog tužilaštva Banjaluka zakinuli su Republiku Srpsku za milione maraka, jer nikada nisu vratili imovinsku korist stečenu krivičnim djelom, iako im je to naloženo pravosnažnim sudskim presudama.

Dok je država ostala uskraćena za milione, osuđeni su na osnovu sporazuma o priznanju krivice dobili niže zatvorske kazne.

Dokumenta koja su u posjedu „Glasa Srpske“ pokazuju da više pravosnažnih presuda sudova u Banjaluci i Prijedoru donesenih na osnovu sporazuma optuženih sa tužilaštvom nije sprovedeno, jer su osuđeni obavijestili sudove da ne posjeduju pokretnu i nepokretnu imovinu iz koje bi bila namirena šteta koju su napravili. Sudovi su na osnovu toga naknadno obustavili postupke izvršenja.

Presude
Jedan od primjera u kojima je RS oštećena za milionski iznos je slučaj koji je vođen protiv Slobodana Pekije iz Prijedora. Presudom Okružnog suda Banjaluka od 1. jula 2005. godine Pekija je osuđen za utaju poreza i doprinosa na četiri i po godine zatvora, a obavezan je da plati 3,43 miliona maraka, za koliko je počinjenim krivičnim djelom oštetio budžet RS. Pekiji je presudom naloženo da štetu treba da namiri u roku od mjesec od dana pravosnažnosti presude. Iako je presuda postala pravosnažna 22. jula 2005. godine, u budžet RS nikada nije uplaćen pomenuti iznos.

– Osuđeni, prema izvještajima organa koji vode evidenciju o imovini, nema imovine. Pravobranilaštvo RS je 3. maja 2007. godine Osnovnom sudu Prijedor podnijelo izvršni prijedlog sa zahtjevom da sud prije donošenja rješenja o izvršenju utvrdi dužnikovu imovinu, odnosno zatraži od izvršenika da sudu dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, o vrsti i visini novčanih primanja i depozita, kao i o mjestu gdje se oni nalaze – navedeno je u dokumentu koji je u posjedu „Glasa Srpske“.

Pekija se, međutim, izjasnio da ne posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu koja bi mogla biti predmet izvršenja, zbog čega je Osnovni sud u Prijedoru 11. oktobra 2010. godine bio prinuđen da obustavi postupak izvršenja u ovom slučaju.

Po istom receptu nadoknadu štete koju je pričinio izvršenjem krivičnog djela izbjegao je da plati i Zoran Kvočka, zvani Lija iz Prijedora. Presudom Okružnog suda Banjaluka od 1. februara 2005. godine, Kvočka je osuđen za utaju poreza i doprinosa na tri godine i tri mjeseca zatvora uz obavezu plaćanja 1,86 miliona KM, koliko je iznosila imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

U slučaju koji je vođen protiv Milana Vrućinića, zvanog Jutel iz Laktaša Srpska je na isti način ostala uskraćena za 872.729 KM. Vrućinić je taj iznos trebalo da plati u roku od šest mjeseci od pravosnažnosti presude. Iako je presuda Osnovnog suda Prijedor, koji ga je osudio na dvije godine i dva mjeseca zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja postala pravosnažna 9. januara 2006. godine, novac nije završio u budžetu. Vrućinić je sudu dostavio popunjene obrasce u kojima stoji da nema imovine, pa je prijedorski Osnovni sud 11. oktobra 2010. obustavio postupak izvršenja.

Okružni sud Banjaluka osudio je 29. marta 2010. godine Miru Šuvaka iz Gradiške zbog falsifikovanja isprave i prevare na pet godina zatvora i oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 310.000 KM. Presuda je postala pravosnažna 12. avgusta 2010. godine, ali je naknadno utvrđeno da ni on nema imovine.

Skoro identičan je i slučaj koji je vođen protiv Ranka Šarića iz Prijedora, kojem je Osnovni sud u tom gradu zbog zloupotrebe službenog položaja 2005. godine izrekao kaznu od dvije godine zatvora i obavezu da u budžet RS uplati 303.175 KM. Presuda je postala pravosnažna 2006. godine, ali nikada nije izvršena uplata novca.
Isto se desilo i sa presudom Osnovnog suda Prijedor iz 2008. godine, kojom je Milan Igman zbog poreske utaje osuđen na godinu zatvora i oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 290.164 KM. Presuda je postala pravosnažna iste godine, ali je naknadno utvrđeno da Igman nema imovine.

Prema dokumentima koji su u posjedu „Glasa Srpske“ samo pod ingerencijom Okružnog tužilaštva Banjaluka zabilježeno je 11 takvih ili sličnih predmeta. Samo u nekoliko slučajeva u kojima je sud donio presudu o plaćanju novčanog iznosa stečenog krivičnim djelom poslije neizvršenja te presude doneseno je rješenje o prinudnom izvršenju prodajom nekretnina osuđenog i zabilježbom u zemljišnim knjigama radi oduzimanja imovinske koristi.

Pravobranilac RS Slobodan Radulj kazao je da je njihova filijala u Prijedoru zaključke, rješenja i informacije o toku izvršnih postupaka u pomenutim predmetima dostavila Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu pravde, Okružnom tužilaštvu Banjaluka, Okružnom sudu Banjaluka i Osnovnim sudovima u Banjaluci i Prijedoru. On kaže da su ovakvi slučajevi u velikoj mjeri posljedica pogrešne procedure u vezi sa sklapanjem sporazuma o priznanju krivice.

– Kolegijum Pravobranilaštva već je sačinio prijedlog izmjene Zakona o krivičnom postupku koji se tiče sporazuma između tužioca i optuženog. Tražimo da se prvo namiri šteta državi, pa da se tek onda može sačiniti sporazum o priznanju krivice – rekao je Radulj.

Član Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu Narodne skupštine RS Nikola Baštinac je rekao da nema razloga da ne bude podržana inicijativa Pravobranilaštva o izmjeni Zakona o krivičnom postupku.

– Potrebno je hitno riješiti tu anomaliju. Radi se o tome da, nažalost, naše institucije još sazrijevaju, što drugi obilato koriste – rekao je Baštinac.

Glavni republički tužilac Mahmut Švraka i glavni tužilac Okružnog tužilaštva Banjaluka Vitomir Soldat juče nisu odgovarali na telefonske pozive.

Prevare sve češće
Radulj je kazao da su sve učestaliji slučajevi da tužilac postigne nagodbu da se imovina stečena krivičnim djelom vrati, a da se ta presuda nikad ne izvrši.

– Ide se na to da Pravobranilaštvo tuži, a kada mi to učinimo, ispostavi se da optuženi, odnosno osuđeni nema imovine, pa sudovi odbijaju tužbe – rekao je Radulj.
Glas Srpske

Share.