Lubenice nikad slađe

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Dugogodišnji proizvođač lubenice Boško Vidičević iz sela Rasavci kod Prijedora ove godine imaće neočekivano dobar prinos ovog sezonskog voća.

Ni sam se, priča nam, nije nadao da će i pored velike suše rod lubenice biti toliko dobar. Na jednoj od nekoliko zasijanih parcela poredale su se lubenice jedna do druge. Mušterijama ih nudi na tezgi koju je postavio uz put Prijedor – Oštra Luka – Sanski Most.

– Ove godine zasijao sam oko pola hektara lubenice. Za deset godina koliko se bavim ovom proizvodnjom nisam imao bolji rod. Ne znam šta je to uticalo, ali interesantno je da su mi najbolje rodile na onim parcelama koje sam u maju morao presijavati jer su prvu sjetvu uništili mraz i hladnoća. Da sam znao da će ovako dobro roditi, zasijao bih više – priča nam Boško pokazujući zasijane njive.

Iako je rod veći nego što je planirao, Boško se, kaže, ne plaši da ih neće rasprodati. Ima svoje redovne kupce, upravo zbog toga što je njegova lubenica uvijek svježa. Ujutro ih bere i iznosi na tezgu, a mušterije ako žele mogu slobodno ući u njivu i sami sebi ubrati koju žele, da li onu od pet, šest ili dvanaest kilograma.

U poslovima proizvodnje uključena je cijela Boškova porodica.

– Supruga i ja nismo zaposleni. Imamo četvoro djece i živimo od poljoprivrede, zapravo od proizvodnje lubenice, dinje i pasulja, koji smo ove godine zasijali na tri dunuma. Kćerke nam mnogo pomažu. Mlađa voli da prodaje na štandu, a starija je sa nama na njivi. U proteklih mjesec ustajali smo u pola pet ujutro i zalivali loze, tako da sam spriječio moguću štetu od suše koja nas je zahvatila – priča nam domaćin i dodaje da je zahvaljujući lubenici prije tri godine sebi sagradio kuću. Iako su nezaposleni i imaju veliku porodicu, supružnici Vidičevići tvrde da nikada nisu tražili pomoć od bilo koga. Rade mnogo pa tako i zarade za život.

– Iako ne radimo nigdje, hvala bogu imamo dovoljno za koliko-toliko normalan život. Ko hoće da radi, može skromno živjeti od zemlje samo se mora opredijeliti za jednu proizvodnju i njoj posvetiti. Ja sam tako odlučio i dobro nam ide. Eto prošle godine sam natovario pun auto lubenica i odvezao porodici u Miljakovcima koja ima desetoro djece. Učiniću to i ove godine – priča Boško.

Zalivanje
Boško priča da mu je proljetos od mraza uginulo 3.000 loza lubenice.

– Imam svoj rasadnik u kojem svake godine pikiram po nekoliko hiljada lubenice i dinje. Proljetos sam ih zasadio pod foliju, ali iznenadni mraz je sve uništio pa sam krajem maja bio primoran da posijem nove direktno na njivi. Lubenica je dobro rodila iako nemam sistem za navodnjavanje kap po kap – kaže Boško dodajući da je ove godine imao i rekordne primjerke dinje teške i do osam kilograma.

Izvor: Glas Srpske

Share.