Majka s petoro djece moraće na ulicu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Slađana Todorović (40), samohrana majka s petoro djece koja živi u malom i neuslovnom stanu koji pripada Rudniku željezne rude Ljubija, svakog dana očekuje da ih deložiraju.

Vlasnica stana u Ljubiji se, prema priči Todorovićeve, prije dva mjeseca smilovala kada ju je vidjela sa djecom na ulici i dala joj privremeni krov nad glavom. Međutim, sada traži da se isele.

„Ovo je moj drugi privremeni smještaj. Nema kome se nisam obraćala da mi pomogne. Obećanja nadležnih da će mi naći neki smještaj je bilo, ali se i ispostavilo da su sva ona bila samo mrtvo slovo na papiru. Prije izvjesnog vremena za moju muku je saznao i ministar Proko Dragosavljević. Ali od tada pa do danas ništa se nije dogodilo, pa ja opet s petoro djece moram na ulicu“, kaže Todorovićeva. Troje njene djece dvadesetogodišnji Danijel, Mile koji ima 16 godina i desetogodišnja Mladena su iz Slađaninog prvog braka. Oni nose prezime Kuseta, mada se otac nakon razvoda za njih nikada nije ni interesovao.

„Nakon razvoda s prvim suprugom svoje troje djece sam sama hranila i podizala kako sam umjela. Bila sam izbacivana gdje god da sam se sa djecom smjestila. Radila sam po tuđim kućama“, kaže Todorovićeva.

Udala se drugi put i u tom braku je dobila još dvoje djece, a ubrzo se opet razvela.

„Moj sin Marko je sedmomjesečna beba, a kćerka Martina danas ima tri godine. Njihov otac od koga sam se razvela ne radi, pa tako ni ovo dvoje moje najmlađe djece ne dobija ni alimentaciju“, navodi Todorovićeva. Tvrdi da se ne bi bojala posla, samo da nađe krov nad glavom za sebe i djecu.

„Najstariji sin Danijel je prije dvije godine izučio zanat automehaničara, ali posla nema. Trenutno nadniči, samo da bi obezbijedio pare za ishranu svoje braće i sestara. Zajedno s njim kupim granje po šumi i jestive gljive koje poslije prodajemo na pijaci“, priča ova majka.

Jedini siguran prihod koji mjesečno imaju je nešto više od stotinak maraka koje dobiju iz prijedorskog Centra za socijalni rad na ime dječjeg doplatka.

„Nemamo para ni za posjetu ljekaru, a bolesni smo i djeca i ja. Kćerka Mladena pala je u školskom dvorištu i umalo oslijepila. Otada ima zdravstvenih problema i glavobolje. Zbog vlage u kojoj u dva smještaja živimo godinama sva moja djeca imaju bronhitis“, kaže Todorovićeva.

Ona ističe da ne zna kuda će sa djecom poslije nove deložacije. Tvrdi da ima plac za izgradnju kuće u prijedorskom izbjegličkom naselju Kafanište, ali da nema novca za izgradnju kuće.

„Ako pomoći ne bude, moraću na ledinu u stari kontejner“, govori ona.

U prijedorskom Centru za socijalni rad kažu da znaju za slučaj ove porodice. Tvrde da Todorovićevoj i njenoj djeci pomažu koliko mogu, ali da Centar nema mogućnosti da ih stambeno zbrine. Na pitanje šta će biti ako se ova porodica nađe na ulici, u Centru za socijalni rad nemaju odgovor.

Desetogodišnja Mladena, kćerka Slađane Todorović, koja pohađa osnovnu školu u Ljubiji, kaže da krije svoje probleme pred školskim drugovima.

„Sramota me da im kažem da sam gladna, da nemam para ni za kiflu i da teško živim. Samo želim da mi majka bude zdrava i da dobijemo svoju kuću“, kaže tužno Mladena.

Ističe da joj je najveći san da ima svoju sobu i u njoj kompjuter, kao većina njenih vršnjaka.

Izvor: Nezavisne novine

Share.