Mehmedova crkva na brdu kod Prijedora: Simbol nesretne ljubavi

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

mehmedova crkva

Mehmedova crkva ili Crkva Blažene Djevice Marije na samom ulazu u Nacionalni park Kozara kod Prijedora svjedoči nesretnoj ljubavi prelijepe Austrijanke Marije Schmuzer i Mehmeda Kulašića.

Mladi iz svih dijelova bivše Jugoslavije dolazili su i dolaze na „brdo ljubavi“, kako se naziva uzvišenje gdje se nalazi ovaj simbol velike nesretne ljubavi.

Put prekriven jesenjim lišćem vodi nas do Mehmedove crkve koja je u potpunosti srušena u proteklom ratu, a ponovo obnovljena i otvorena za posjetioce 2011. godine. Obnovljena je uz pomoć mještana svih nacionalnosti tog kraja.

Mala crkva u Nacionalnom parku iznad Prijedora simbol je i zajedništva koje je u Kozarac vratila nesretna ljubavna priča Marije i Mehmeda. U obnovi su učestvovali svi mještani, svih nacionalnosti.

Priča o velikoj ljubavi nastavljena je u obnovljenoj crkvi.

Na ovo mjesto danas vjernici dolaze u vrijeme Male Gospe, 8. septembra, a tokom cijele godine „brdo ljubavi“ obilaze mladi zaljubljeni parovi iz svih dijelova bivše Jugoslavije.

Arheolog Milenko Radivojac u Prijedoru je poznat kao hroničar grada, ali i „živa enciklopedija“, kako za njega kažu njegovi sugrađani. Dok stoji ispred Mehmedove crkve priča da je riječ o lokalitetu koji ima lijepu priču, pomalo tragično-ljubavnu priču.

„Priča koja može biti dio legende ali ima i istorijsku podlogu. Naime, novinar Gojko Banović je osamdesetih godina prošlog vijeka prvi put objavio priču o zabranjenoj ljubavi i Mehmedovoj crkvi. Iz te njegove priče pojavile su se i sve ostale priče koje su kasnije ispričane“, kazao je Radivojac.

Priča počinje 1882. godine kada je Prijedor skoro izgorio u velikom požaru. Tada je izgorilo više od 400 stambenih objekata.

„Tada je austrijska vlast odobrila izvjesnom Karlu Schmuzeru da na ovom području otvori veliku pilanu, pošto je bilo ogromno šumsko bogatstvo. Pilana je otvorena 1883. i ona je na neki način prvi industrijski objekat na području Prijedora“, ispričao je Radivojac.

Schmuzer je imao dva sina i kćerku Mariju. Kao radnu snagu zaposlio je lokalno stanovništvo.

„Među njima se isticao jedan momak Mehmed Kulašić koji je lijepo svirao harmoniku. Sve radnike je zabavljao svojom pjesmom. Kako obično biva, prelijepa Marija zaljubi se u Kulašića. Marija je ostala trudna tokom te tajne ljubavi, a bila je tajna jer je on bio islamske vjeroispovesti, a ona prelijepa Austrijanka“, istakao je Radivojac.

Uskoro su mještani Kozarca pronašli bebu zamotanu u novine i zakopanu u zemlju, zbog čega je pukla velika bruka, posebno jer je beba bila zamotana u austrijske novine što je bacilo sumnju na porodicu Schmuzer. Vlasnik pilane tada odlučuje poslati ćerku nazad u Austriju, Mehmeda otpustiti i izgraditi kapelu i crkvu kako bi se iskupio za grehe.

Narod je znao šta se desilo i crkvu je nazvao „Mehmedova crkva“ što je još više otežavalo život Schmuzera koji je odmah ’20-tih ili ’30-tih prodao pilanu i vratio se u Austriju.

Čuvari crkve

Ingrid i Jure Rajković vjerno čuvaju crkvu na „brdu ljubavi“. U kući Jure Rajković za Anadoliju je pokazivao fotografije Helge Kambič, Schmuzerove praunuke, koja živi u Sloveniji, a koja je finansijski učestvovala u obnovi ove crkve.

– Obilazim ovu crkvu, kada se neko najavi očistim, pripremim sve. Za Malu Gospojinu ovde je aktivno, dolazi narod da se pomoli. Dolazi jako puno omladine. Ovo zovu ‘brdo ljubavi’ zbog Mehmeda i Marije. To je bila velika ljubav – ispričala je Ingrid.

Prema njenim riječima, sa crkvom ostaje i legenda o Mehmedu i Mariji koja je još uvijek živa.

– Svi znaju za Mariju i Mehmeda – dodala je Ingrid.

Autor: Vesna Besic – Anadolu Agency

Share.