Miloševa vršalica za sva vremena

Postoje ljudi koji nastoje da zadrže u sjećanju neko svoje vrijeme, pa neko piše, a neko opet skuplja  stare predmete. Rijetki su oni koji sakupljaju poljoprivredne mašine.Jedni od takvih su Danica i Miloš Sekulić iz Gornje Omarske koji su nadaleko poznati kao vrijedni poljoprivrednici, ali i kao skupljači starina.Miloš već 74 godine živi na svom imanju na obron cima planine Kozare, a dvorište oko porodične kuće prepuno starina kojim ovaj vrijedni poljoprivrednik   čuva tradiciju od zaborava i uspomenu na njegove pretke i način život akoji su oni vodili.

Jedna od najvrijednijih starina je vršalica stara sedamdesetak godina kokva se već odavno ne može sresti na prijedorskim poljima.Miloš se sjeća kako je u djetinjstvu koristio ovu poljoprivrednu alatku i danas je čuva i rado se sjeća  godina mladosti.

-Sjećam se da je ova vršalica došla u našu kuću kada sam imao deset godina, onda sam prvi put vidio  vršalicu. Bilo je to vrijeme kada se u polju radilo sa  konjima i volovima, budući da je to bilo vrijeme  poslije Drugog svjetskog rata, malo je ko i imao i konje i volove. Onda, sjećam se kao da je juče bilo, jedan čovjek je donio takvu vršalicu u selo i kasnije smo je i mi nabavili, priča Miloš.

Kaže i ujedno nam pokazuje kako se to nekada radilo, motor za tu vršali su se pokretao ručno i mnogi ljudi su iz daleka dolazili da vide kako ta vršalica radi.Budući da je sa njom godinama radio, kada je prestala da se upotrebljava ostala je u njegovom dvorištu kao uspomenu na ta vremena.

-Sačuvao sam vršalicu jer sam  sa njom  dugo radio, prilično sam sa njom i para zaradio, vršao sa  pšenicu, a pogotovo djetelinu, a onda sam sjeme prodavao i moglo se nekako žvijeti, priča Miloš.

Kaže da nema para za koje bi prodao ovu svoju uspomenu.

-A čulo se za to da imam jednu ovakvu staru alatku sačuvanu kao da je tek sad prestala da se upotrebljava, pa su ljudi dolazili da  je od mene kupe, dolazio je čovjek iz Dubice, ali nisam htio da prodam i samo kažem nije na prodaju, to je uspomena koja se ne prodaje, dodaje Miloš.

Osim stare vršalice, porodica Sekulić čuva i staro drveno sedlo, prakljaču, razboj za tkanje i mnoge druge predmete stare preko 50 i više godina.

-Svi su mi predmeti dragi, ne može se  nijedan  posebno izdvojiti, a posebno se sjećam kako sam, kao mlada, nosila veš na pranje na rijeku koji sam prala sa prakljačom. Sad su tu mašine i razna sredstva, ali nisu sretna vremena kao što su nekad bila, priča Danica i dodaje da danas nema novca vrijednog njihovih uspomena.

Glas Srpske