Miševi noću hodaju po djeci

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Miševi noću izlaze i hodaju po mojoj usnuloj djeci. Branim ih koliko mogu i cijelu noć dežuram da ih ne bi izujedali, govori Milena Zdjelar iz prijedorskog sela Ćela, koja sa suprugom Mićom i petoro djece živi u kolibi nasred njive.
„Koliba u kojoj stanujemo nema vode ni kupatila. Nešto ogreva smo uspjeli da obezbijedimo. Noću stahujem jer moram da ložim. Bojim se da će mi se djeca zapaliti ili ugušiti od dima“, govori Milena.
U samo desetak kvadrata, prostoru u kojem nema ni poda, nalaze se samo dva ležaja i šporet na drva.
Na njemu Milena rijetko kad može da skuha iole pristojan obrok djeci, jer novca za hranu nedostaje.
„Za Miću sam se udala prije tri godine. Dovela sam troje djece iz prvog braka – sina Željka, koji danas ima 17 godina, devetogodišnjeg Dragana i petogodišnju Draganu. Bukvalno sam sa djecom pobjegla od prvog muža. Bio je alkoholičar i svako malo tukao je i djecu i mene“, priča ona.
Sa drugim suprugom je dobila dvoje djece – kćerku Željku i sina Miroslava, koji je napunio mjesec dana. Kaže da je Mićo dobar čovjek, da je prihvatio djecu, ali da nemaju novca da ih izdražavaju. Najgore joj je, dodaje, jer su djeca gladna.
„Kuvam im krompir koji sam sama posijala na nešto bašte. Ponekad kada kupim, skuvam i makarone, a meso rijetko kad, ako neko donese. Svega nedostaje, brašna i mlijeka najviše. Djeca mi nemaju ni garderobe. Dva starija sina pohađaju specijalnu školu. Morala sam da ih upišem tamo, jer bar u školi dobiju nešto hrane i kartu za autubuski prevoz. Ostala djeca najviše gladuju“, priča ona.
Jedini siguran izvor prihoda za ovu višečlanu porodicu je dječji doplatak, koji dobijaju najmlađa djeca.
„Sve skupa kad se sabere, svakog mjeseca iz Centra za socijalni rad dobijem 360 maraka. Te pare nisu dovoljne ni za hranu, a kamoli druge potrepštine. Suprug nema posla. Povremeno, uglavnom ljeti, radi na nadnicu“, pojašnjava Milena.
I pored neimaštine u kojoj žive te činjenice da su se u kolibi zakotili i štakori, Milena kaže da su joj djeca uglavnom zdrava.
„Dobro je da ne obole, jer ih ne bih mogla liječiti. Neko u ovoj kolibi ne bi mogao provesti ni dan, a moja djeca u njoj žive tri godine i hvala Bogu zdravija su od one koja imaju sve“, kaže ova majka petoro djece i dodaje da ih jedino komšije povremeno obiđu i donesu hrane.
Kaže da njena kćerkica Dragana sanja Djeda Mraza. Djevojčica želi da joj, kako kaže, dobri djed donese novogodišnji paketić u kojem bi se nalazila i lutka koja može da plače i da se smije.
Nezavisne novine

Share.