Na lijevu obalu Sane u Prijedoru vraćaju se i ostaju samo stari

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Fadila Softić (67), mještanka Hegića kod Prijedora, i ovaj, kao i protekle Bajrame dočekala je sama. Da nije komšijske trpeze, dobrih ljudi i kurbana, Fadila priznaje da bi, jer preživljava od samo 39 KM socijalne pomoće, bila gladna.
-Dam poštaru marku i meni ostane 38 maraka. Dok se okreneš, njih nema. Samo dragi Bog i dobri ljudi znaju kako mi je. A sve mi se, pošteno da ti priznam, sručilo na glavu. U Njemačkoj imam sina, ali se rijetko ili nikako ne javlja – priznaje s tugom ova starica, koja je opet zahvaljujući tudjoj pomoći, nedavno kupila nešto drva. Tek toliko da se ne smrzne.
Fadilinu sudbinu usamljenih, starih i bolesnih dijele mnogi koji su se u Prijedor vratili na prijeratna ognjišta. Sudbin Musić, jedan od koordinatora „Humanog brda 2010“, organizacije koja je i ove godine najsiromašnijima podijelila 30 bajramaskih paketa, kaže da je ove godine u tri naselja s lijeve obale Sane u školu upisalo samo deset prvačića.
-U Rizvanovićima, Bišćanima i Rakovčanima imamo samo desetero prvačića, a naredne godine će ih biti samo četvero. U gotovo pola kuća, koje su naseljene tokom cijele godine, borave tek jedno ili dvoje starih. Što je najtužnije, većina njih nema nikog, jer su im djeca ubijena u ratu – kaže Musić i ističe da većina starih povratnika, osim rijetkih koji imaju penziju, muku muči s preživljavanjem.

Odlaze mladi Kozarčani
Stanje je nešto bolje u Kozarcu kod Prijedora. Ervin Blažević, predsjednik „Optimista 2004“, NVO iz Kozarca, tvrdi da u ovom naselju tokom godine ima oko 5.000 mještana, dok se oko 20.000 Kozarčana trenutno nalazi u inostranstvu.
-Svi dolaze ljeti i Kozarac je tada pravi mali grad. Zanimljivo je da se mladi iz Kozarca nerijetko žene i udaju za one koji žive u inostranstvu i odlaze. Ove godine bilo je desetak takvih svadbi a posljednji primjer je igrač „Bratstva“ koji će karijeru, nakon ženidbe, nastaviti u Norveškoj – kaže Ervin.
Dnevni avaz

Share.