Najpoznatiji Rom bajker: Šemsa na grudima, Tito na leđima

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Picture-015

Dejan „Džipsi“ Mašić (44), prijedorski trgovac sekundarnim sirovinama i najpoznatiji romski bajker u Srpskoj može da se podiči sa više od 100 tetovaža po cijelom tijelu, među kojima su portreti Šemse Suljaković na prsima, Tita na leđima i „volim te“ na očnim kapcima.

– Ovu poznatu pjevačicu narodne muzike istetovirao sam još kao mladić u Stocu, kada nisam ni pomišljao na motore. Stavio sam Šemsu jer je bila i ostala kvalitetna, odnosno nije uspjela „na suknjicu“, već glasom. Na jednom njenom nastupu u Prijedoru poderao sam majicu i pokazao joj ovu tetovažu – prisjeća se Mašić, koji je riječi „volim te“ na očima istetovirao 1984. godine, jer je bio zaljubljen u izvjesnu Miru iz Sremske Mitrovice.
– Posle toga nisam morao da joj govorim „volim te“. To je bilo u vaspitno – popravnom domu, jer sam kao dijete bio nestašan, i zbog tetovaže „volim te“ dobio sam 21 dan samice. Vjerujem da u to vrijeme niko nije imao takvu – pamti Džipsi, koji ima tetovaže na najintimnijim dijelovima tijela, ali ne otkriva kakve, jer je to „privatna stvar“.

Prvi motor posudio od hodže

Na pitanje da li mu je i koliko puta istetovirani Tito sačuvao leđa, Dejan odgovara:
– Prije svega, ne volim politiku, ali Broza poštujem. Bilo mi je dobro dok je bio živ, pa kao što neko voli Aliju Izetbegovića, Karadžića ili Dražu, ja volim Tita. To mi nije idol, već kao neki đed i tata koga nosim u venama. Što se tiče Tita, u to vrijeme mi sitni lopovčići izvlačili smo se tetovirajući ga na plećkama i leđima, jer tu policija nije smjela da tuče palicama – otkriva Mašić.

Inače, nasvježiji tatu je ime kćerke Maje, koju je bio primoran dati na usvajanje kada je još bila beba.
– Ja sam se tada rastao sa ženom, a kćerku sam nakon 23 i po godine opet upoznao… U Švajcarskoj je završila školu. Sada tamo živi i radi. Ne bih puno o njoj govorio jer sam u tom smislu jako emotivan – kaže Dejan. Radije priča o drugoj velikoj ljubavi, motorima, sa kojima je prvi kontakt imao prije 25 godina.
– Bane, jedan tada poznati prijedorski motorista me je u 13. godini provozao pola kilometra. Umokrio sam se u gaće od straha i zarekao da nikada neću sjesti na motor. Ali nešto mi nije dalo mira, pa sam od hodže Adila „posudio“ „apen 12“. Međutim, savjest je čudo! U četiri ujutro sam vratio vozilo i pobjegao. Adilu sam to kasnije ispričao, a on je rekao: Znao sam, ali te nisam htio dirati… Inače, moj prvi kupljeni motor je bio kavasaki od 750 kubika, a od 2005. godine član sam Kluba motorista “Georgije 97 MC” iz Prijedora. Promijenio sam dosta motora, od honde do harlija, učestvovao na bezbroj motorijada i padao nekoliko puta. Najviše volim čopere i laganicu, a par Roma motorista sam sreo jedino u Brčkom i Tuzli. Nema nas više, jer su Romi većinom siromašni – objašnjava Mašić.

Ono sam, što sam

Motorom je obišao veliki broj zemalja Evrope, Njemačku, Dansku, Italiju, Holandiju…
– I ovaj moj kafić „Crna mamba“, nazvan po najotrovnijoj zmiji na svijetu, ima veze s motorima. Naime, nekada davno sam htio da osnujem MC klub „Crne mambe“, a nadimak Džipsi su mi dali bajkeri. Dakle, ja sam jedan jedini, original i kod mene nema laži i prevare. Zato bih svim ljudima poručio – ono što nisi bio nemoj biti, ili ako nisi Rom nemoj ga glumiti – podvlači Mašić i dodaje da se danas mnogi pretvaraju da su pripadnici ove manjine.
– To su tzv „bijeli“, novokomponovani Romi ili neromi koji su se ovdje pojavili preko noći! Iskreno, ne sviđaju mi se jer je manjina istinitih i autohtonih Roma, koji nikada nisu prosili po gradovima, već su kao moji preci kupili kante, saljevali strave, popravljali i krpili stare lonce, bili majstori sa kalajem, gledali u pasulj i karte. E to su naši pravi domaći Romi – naglašava Mašić i napominje, s druge strane, da su sadašnji koji organizovano prose došli sa strane od Kosova do Doboja, Zenice, Sarajeva, Cazina, Travnika i Mostara.

Ne voli neradnike

– Ja ne podržavam prosjačenje Roma, jer se od toga bogate samo njihove gazde. Manjina je onih koji prose jer nemaju. Inače, moja politika za Rome je: Ko radi, njemu pomoći, a ko ne radi, uzeti mu ono što ima. Ne volim ležatore, samo radnike. Tako za mene radi njih 14, s tim da ja nisam nikakav gazda, jer i ja sa njima isto znam zapeti i raditi kada je potrebno – kaže Mašić kome nije strana organizacija humanitarnih akcija za višečlane romske porodice, kao ni dobrovoljno davalaštvo krvi.
– Najsrećniji sam kada mogu nekom da učinim, pomognem i podijelim s njim. Takođe, treba reći onako kako jeste – 50 odsto Roma nije aktivno prema sebi i svojoj djeci. Većina ne radi, gleda da obavlja što lakše poslove, na birou a ne traži zaposlenje, pa mnogi žive od dječijih dodataka i slično. A to što nismo školovani nam je genetski. Ne volimo školu i nismo je nikada voljeli – tvrdi popularni Džipsi.

Autor: magazinistina.com

Share.