Napravio galeriju pod vedrim nebom

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Vladimira Antonijevića, nastavnika likovnog obrazovanja u penziji i slikara, porijeklom iz stare svešteničke porodice čiji su preci među prvima u 18. vijeku naselili Prijedor, poznaju gotovo svi Prijedorčani.

Dvorište kuće Antonijević u centru grada već odavno je postalo galerija pod vedrim nebom, gdje svaki posjetilac ostane impresioniran poredanim slikama duž žive ograde, od kojih je teško reći koja je ljepša.

– Za 40 godina rada u obrazovanju nijedan čas likovnog nije prošao da za katedrom nisam slikao, a učenici su dolazili, gledali, učili – priča Antonijević.

Kaže da svoje slike doživljava kao pjesme, jer to je njegov način da izrazi ljepotu rijeka Sane, Une, Zdene, Sanice, te planina Kozare, Grmeča, Manjače.

– Okolina Prijedora obiluje divnim pejzažima, a osim toga, prijedorski zalazak sunca se nalazi u enciklopediji prirodnih fenomena, a to malo ko zna u Prijedoru – rekao je Vladimir.

Imao je desetak kolektivnih izložbi u Prijedoru i više samostalnih, a opet nikad u muzeju jer nije akademski slikar. Bezbroj slika je do sada poklonio. Svih 80 njegovih kolega iz škole imaju njegove slike, koje su našle put i do Evrope, Amerike i Australije.

– Gdje god ima naših ljudi, ima i mojih slika, koje sam poklanjao i koje su ljudi kupovali od mene – ističe Antonijević.

Njegove slike, mrtva i živa priroda, pejzaži, aktovi i poluaktovi, plijene svojom vedrinom, prirodnošću i realnošću, rađeni u tehnici ulja na platnu, akrilika, tempere i pastela. Nađe se među njima i modernizma i orijentalne umjetnosti, tek toliko da zanesenjacima pokaže da i to može i umije. Boje i platno ne kupuje, snalazi se.

– Mojih učenika ima svugdje po svijetu, dolazeći u rodni grad, donose mi boje i četke, a jedan od njih radi u njemačkoj fabrici gdje se proizvode slikarska platna. Stalno mi ih donosi i sada imam 300 metara platna, koja poklanjam kolegama slikarima – kaže Vladimir Antonijević.

Malo ko zna da je Vladimir Antonijević svojevremeno igrao fudbal i 1972. godine je proglašen sportistom godine Prijedora, a 1998. je dobio Svetosavsku nagradu za najboljeg nastavnika. Već 40 godina se aktivno bavi ribolovom. No, bez obzira na to, slikarstvo je njegova jedina i prava ljubav.

Izvor: Glas Srpske

Share.