Neko mora biti i grobar

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Još samo nekoliko radnih dana do kraja godine ostalo je Gruji Novkoviću do zaslužene penzije, u koju odlazi kao radnik Komunalnog preduzeća u Prijedoru. Posljednjih 12 godina Grujo je radio kao grobar na gradskom groblju Pašinac. Iako se nekima ovaj poziv čini ružnim i smatraju da ga nikada ne bi mogli raditi Novković tako ne razmišlja.
– Posao grobara je kao i svaki drugi fizički posao. Kramp i lopata je osnovna alatka kao i onome što kopa kanale. Ne vidim u ovom poslu ništa neobično. Kada me neko pita kako mi je raditi ja uvijek kažem da doktori i babice prvi dočekuju čovjeka na svijet i prvi s njim ostvare kontakt, a mi grobari ih ispraćamo na onaj svijet i posljednji s njima imamo kontakt – priča Novković kome je, priznaje, prvih godina trebalo vremena da u stranu odbaci emocije koje su se pojavljivale na sahranama.
Sjeća se da je prve godine bilo posebno teško.
Svačiji plač ga je pogađao.
– Prvih mjeseci sam skoro svakog pokojnika žalio nekako u sebi. Kasnije sam oguglao na to.
Danas mi je svejedno. Valjda to tako mora biti jer zamislite da svaki dan žviš pod tim stresom, ne bi se dugo zabavio za tim isti pokojnicima – pojašnjava Gruja.
Radio je Gruja i ekshumacije. Taj posao nije toliko zahvalan, ali i to je dio njegovog poziva.
Prvi put kada je bio na ekskumaciji imao je, kaže, ružan osjećaj. Kasnije je to, kao i kopanje raka, postalo sasvim normalno. Kada ode u penziju ne zna ko će ga zamijeniti, ali tvrdi nam da kandidata ima dosta.
– Ko misli da ljudi nisu zainteresovani za posao grobara vara se. Danas kada je teško doći do posla nijedan pošten posao nije za odbiti, pa ni ovaj koji ja radim posljednjih 20 godina – kaže Grujo koji je svojevremeno radio dugi niz godina kao željezničar i to na uskotračnoj pruzi Prijedor- Sanski Most- Srnetica, sve do 1975. godine kada je ukinuta, da bi dvije godine kasnije nastavio raditi u jednoj Tvornici šperploče u Gornjoj Sanici u čijoj je okolini i rođen.
Još jedan zanimljiv detalj vezan za Gruju saznajemo od njegovih radnih kolega. Naime, Grujo cijeli život provodi bez čarapa. Bilo da radi ili da je kući. Obuva ih, nerado, samo kada ide negdje u goste jer ga je sramota da se izuje bos.
– Bilo ljeto ili zima ja sam na poslu bosih nogu u čizmama. Imam jaku cirkulaciju i noge su mi uvijek prevruće. Čarape ne mogu da trpim, u njima mi je prevruće pa ih tako obuvam samo kada moram – kazuje Grujo.
Fokus

Share.