Nikola stasao da majci sam zapali sveću

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

rs-prijedor_620x0

Sa krupnim očima i širokim osmehom „punim zubića“, Nikola Dunović, sin prerano preminule Drvarčanke Jelene Trikić (32) gleda svijet oko sebe i dočekuje česte goste u svojoj kući. Napunio je tri godine. Njegova majka ostaće upamćena kao majka-hrabrost, jer je u vrijeme trudnoće odbila liječenje citostaticima. Time je podarila zdravlje nerođenom sinu. Imala je tešku dijagnozu zloćudnog tumora na mozgu, a dočekala je da ga primi u naručje. Preminula je 40 dana po njegovom rođenju.

Nikola odrasta sa ocem Goranom, tetkom Sanjom i sestrama od tetke. Izrastao je u znatiželjnog dečaka, koji stalno postavlja pitanja, sve ga interesuje. Polako upoznaje svet.

– Nikola je, hvala bogu, zdrav dječak, nemiran, mnogo priča, voli da se igra. Vrijeme provodi sa djecom, najviše sa sestrama od tetke – kaže Nikolin otac Goran.

Dječaku stalno pričaju o majci. On za nju kaže da „živi na groblju“.

– Vodio sam ga da vidi spomenik i majci zapali svijeću. Često traži da ga vodim u crkvu kako bi i tamo zapalio svijeću za nju. Toliko zasad zna, jer je još mali da spozna dramu kroz koju smo svi prošli, posebno njegova majka – kaže Goran.

Dok pričamo, Nikola se ne miješa. Stoji po strani, prebira po igračkama. Stidiljiv, onako dječje. Nedavno je doživeo novu traumu, jer je umro Goranov otac, Nikolin deda, kojeg je dečak jako voleo, pa stalno pita za njega.

Goranova sestra, Sanja, majka dve kćerke, posle Jelenine smrti preuzela je da zajedno brinu o Nikoli. Onoliko koliko se može, zamijenila je majčinsku figuru u njegovom životu. Samo jedan pogled na tetku i Nikolu, dovoljan je da se shvati da će njih dvoje zauvijek biti posebni jedno drugom.

Ljubavna priča Jelene i Gorana počela je 2003. godine, kada su se upoznali i zavoleli Drvarčanka i Prijedorčanin. U potkrovlju porodične kuće Dunovića u Prijedoru napravili su svoje gnjezdo, ali im je sudbina pomrsila planove. Jelena se teško razboljela i odbila liječenje u trudnoći. Sina je vidjela svega nekoliko puta prije smrti. Sahranjena je u rodnom Drvaru, gdje i danas plaču za njom. Jelena je Nikoli dala ime. Kažu, zavjetovala se Svetom Nikoli da će ukoliko rodi sina, po njemu mu dati ime.

– Sa rodbinom iz Drvara Nikola se viđa kad god se pruži prilika. Tamo ima baku Milicu, dedu Vladimira, tetku Vlatku i sestricu Viktoriju od godinu dana, ali i drugu mnogobrojnu rodbinu. Oko njega je mnogo ljubavi, posjećuju ga – kaže Goran.

Nema srca u Srpskoj i širom sveta, koje pre tri godine nije dirnula hrabrost Jelene Trikić.

– Pomagali su nam ljudi sa svih strana svjeta. Neki se sjete i danas, pošalju mu poklon, najčešće u vrijeme praznika. Mi ćemo im uvijek biti duboko zahvalni – priča hrabri samohrani otac, koji radi kao profesor srpskog jezika u osnovnoj školi.

Kao otac nastoji u svemu da udovolji sinu i usmjeri ga na prave životne vrijednosti. Nikolina najveća želja za Novu godinu je dječja, paketić pun slatkiša.

– Svi znamo da će mu ta želja biti ispunjena. Dobiće ih nekoliko, kao i svake godine. Ja mu, kao i svi roditelji, želim ono najvažnije, da bude zdrav, a ostalog će biti – kaže Goran.

Odlazimo od Dunovića, dok nam Nikola stidljivo maše. Ostaje utisak da je najvažnije da u najteža vremena čovek ne ostane sam. Goran i Nikola nisu, jer još svuda ima dobrih ljudi.

PODVIG
Jelena Trikić posthumno je nagrađena mnogim priznanjima. „Večernje novosti“ su u okviru akcije „Najplemenitiji podvig godine“, pre tri godine, hrabroj Jeleni posthumno dodelile Zlatnu plaketu za podvig godine, koju je primila njena majka Milkica Trikić.

Autor: G. Vila – Večernje novosti

Share.