Odrasli na krilu Brane Jelisavac

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Oni koji se sa nostalgijom sjećaju prošlih vremena kada je Ljubija, sada mesna zajednica, nekada bila rudarski gradić, pamte i Branu Jelisavac (78), prvu vaspitačicu u ljubijskom vrtiću.
Rođena je u Ljubiji, djetinjstvo provela u Beogradu, igrala je balet i svirala violinu, a nije propuštala nijednu predstavu u Narodnom pozorištu. Majka joj je bila Slovenka, a otac Drago Lukić, čije ime nosi jedna od dvije ulice u Ljubiji, a po njenom ujaku Toni Periću zove se druga ulica u Ljubiji.
Život i mladost su je vratili u ovu rudarsku varošicu, gdje je poslije Drugog svjetskog rata bila jedna od prvih vaspitača dječijeg vrtića „Crvenkapa“.
– Počeli smo dobrovoljnim radom i kako je bio veći priliv djece, poboljšavali su se uslovi i organizacija rada vrtića. Bilo je to pedesetih godina, mada još čuvam fotografiju zabavišta za predškolsku djecu u Ljubiji iz 1937. godine, što samo potvrđuje da predškolstvo ovdje ima zaista dugu tradiciju – priča Brana.
Dodaje da je u Vatrogasnom domu u Ljubiji bila jedna prazna sala sa klavirom, gdje je tadašnji direktor Vukašin Sandalj zvao da radim sa djecom. Kada su direktori Rudnika odselili iz zgrade iznad kuglane i Doma u Ljubiji, to mjesto je ostalo prazno i idealno za vrtić.
– U početku smo imali nekoliko stolica i igračaka. Crveni krst nam je davao mlijeko u prahu, pa smo djeci kuvali bijelu kafu, čaj i pogačice – priča Brana.
Potom je Vukašin Sandalj krenuo sa idejom da se izbore za izgradnju pravog vrtića sa radnim vremenom. Uspjela je da izdejstvuje otvaranje novog vrtića osamdesetih godina i bila najveći zagovornik gradnje tog vrtića. Brana kaže da su u vrtiću pripremali zanimljive priredbe za Dan majki, Novu godinu, Dan dječije radosti i za 1. maj.
– Rudnik je finansirao da nekoliko puta za Novu godinu dobijemo sanke i Djeda Mraza, koji je imao vreću punu slatkiša. Tako smo išli kroz cijelu Ljubiju i dijelili djeci slatkiše – istakla je Brana Jelisavac.
Glas Srpske

Share.