Oprali grijehove u Sani

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

RomiDvadesetsedmogodišnji prijedorski Rom Hašim Šaćiri đurđevdansko slavlje započeo je tradicionalnim kupanjem u rijeci Sani, jer se tako, kaže, na najbolji način može pročistiti duh i saprati svi grijehovi. Šaćiri se sa još dvadesetak Roma iz romske mahale u Rudničkoj ulici okupao u rijeci, čija je temperatura danas oko pet sati iznosila samo 11 stepeni Celzijusa. „Nije mi hladno jer je đurđevdansko kupanje za mene veliki doživljaj, koje sam počeo da upražnjavam još od pete godine svog života kada me je otac odveo na moje prvo krštenje i sapiranje grijeha u ovoj rijeci. Tako je svake godine i tako će biti dok god živim“, kazao je Šaćiri, koji je uz kupanje u rijeci uspio da se domogne i starih odbačenih limenih kanti i lavora, koji će mu, kaže, danas donijeti i nešto novca.

„Sve je to para, jer se inače bavim prikupljanjem sekundarnih sirovina. Od toga živi moja porodica. Znam da zbog lima u vodu ugazim i prije đurđevdanskog kupanja“, govori Hašim Šaćiri.

Na uranak i đurđevdansko kupanje sa sinom je došao i Dejan Mašić, takođe stanovnik prijedorske Rudničke ulice. Njegov sin Kristijan ima osam godina, a već tri godine sa ocem dolazi svakog Ðurđevdana na kupanje. „Pustim ga da zagazi u vodu do koljena. Ako mu je previše hladno, izađe iz vode, ako ne, pustim ga da roni. Tako je to s našim romskim običajima, jer se tradicija ne zaboravlja“, priča Dejan Mašić.

Dodaje da Romi na Ðurđevdan ustaju oko četiri sata ujutro, kako bi oni oženjeni vodili ljubav sa svojim suprugama, a onda založili vatru, na kojoj se obavezno okreće pečenica ili jagnje.

„Kada smo taj zadatak ispunili, kod vatre na okretanju ražnjeva ostavljamo žene, a mi idemo na kupanje, umivanje i omaju. Kitimo se cvijećem, đurđevkom ili jorgovanom. Pravimo vijence i bacamo ih u vodu. Žene, posebno djevojke, takođe idu s nama. One najhrabrije se okupaju, a svi se umivamo, jer đurđevdansko umivanje znači i sreću koja nas prati tokom godine“, pojašnjava Dejan Mašić.

Romi su nakon kupanja u rijeci u svojim naseljima pravili prave gozbe. „Gozbe organizuje i ko ima i ko nema. Važno je da trpeza bude puna. U protivnom nema nam sreće“, pričaju stanovnici prijedorske romske mahale, koji se posebno lijepo oblače za slavlje. Djevojčice na glavu stavljaju vijence od cvijeća, djevojke se kite đurđevkom, a starije Romkinje u kosu stavljaju prve grančice jorgovana.

Ðurđevdan su u Prijedoru proslavljale i brojne srpske porodice. Običaj je da se okupe rano ujutro kod vodenica i umiju vodom sa vodeničnog točka. Vijence su žitelji potkozarskih sela danas pravili od vrbovih grana, dok su lijesku koristili za pravljenje krstova. Ljeskove krstove, kažu Kozarčani, zabadaju u polja kako bi im žito rodilo, dok bukovim i grabovim grančicama kite svoje domove.

Izvor: Nezavisne novine

Share.