Otac i sin Slačala, majstori mozaika-Rad na mozaiku inspirativan

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Šezdesetpetogodišnji Prijedorčanin Rudolf Slačala, zajedno sa sinom Bojanom, tvorac je grandioznog mozaika sa likom Svetog Josipa, koji je, pod rukama ovih umjetnika, nastao u prijedorskoj katoličkoj crkvi Svetog Josipa, u centru grada. Akademski umjetnici, otac i sin Slačala, u oltarskom dijelu tog obnovljenog sakralnog objekta uradili su 20 kvadrata mozaika u koji su ugradili, čak, 75.000 komada prirodnog kamena u 60 nijansi raznih boja, zbog čega najnovije sakralno djelo dvojice umjetnika predstavlja pravo umijeće. Lik Svetog Josipa, koji je, inače, zaštitnik prijedorske župe, nastajao je u proteklih osam mjeseci, koliko su Rudolf i Bojan gotovo danonoćno boravili u crkvi, postavljajući i lijepeći oblikovano kamenje na crtež, finiširajući mozaik do najsitnijih detalja. Rudolf Slačala, stari majstor-umjetnik, koji već decenijama radi ovu tehniku, kaže da je, ipak, kod izrade mozaika u pitanju majstorluk i iskustvo.

“Svaki kamen prolazi kroz čekić i nakovanj i sve se to oblikuje i radi ručno. Zato i izrada mozaika, ako ga hoćeš uraditi pošteno, dugo traje, jer se kroz sve mora osjetiti i umjetnost. Nakon izrade i oblikovanja svakog kamenčića, dolazi i postavljanje mozaika po segmentima. Sve se mora uklopiti do savršenstva. Zato smo posebno ponosni na prvi prijedorski sakralni zidni mozaik koji smo sin i ja ugradili u katoličku crkvu. Mnogi kažu da je riječ o remek-djelu, a ja puštam da o svemu svoju riječ daju akademski umjetnici”, govori Rudolf Slačala koji kaže da je kod izrade mozaika najvažnije strpljenje. On, sam, je osjetio potrebu da doprinese izgradnji prijedorske katoličke crkve, koja je do temelja porušena u proteklom ratu, a ponovo će svoja vrata vjernicima otvoriti u avgustu ove godine.

Mozaik u prijedorskoj crkvi sv. Josipa visok je šest, a širok tri metra. Nije ovo jedini mozaik koji je radio Rudolf, ovaj put zajedno sa sinom Bojanom koji je završio Likovnu akademiju na Odsjeku grafike, u klasi profesora Mileta Grozdanića. Stari majstor je mozaike radio i u banjalučkoj katedrali, osamdesetih godina prošlog vijeka.

“Radio sam svete Josipa i Mariju, koji se nalaze s lijeve i desne strane oltara u banjalučkoj katedrali. U centralnom dijelu se nalazi vitraž poznatog umjetnika Ive Dulčića, poznatog domaćeg i evropskog slikara. Tada je biskup bio Pihler, a ja sam, 2001. godine, takođe po narudžbi biskupa Komarice, radio na enterijeru katedrale u Banjaluci i uradio još jedan mozaik. Nakon što su moje djelo u Prijedoru vidjeli predstavnici Ukrajinske crkve, dobio sam novu ponudu da radim i na tom vjerskom objektu, ali i mozaik katoličke crkve Srca Isusova u Šurkovcu.

Rudolfov sin Bojan Slačala, koji zajedno sa ocem izrađuje mozaike u sakralnim objektima, ali po narudžbi i u prijedorskim kafićima, kaže da se, inače, bavi modernom umjetnošću, ali da ga interesuje i rad sa ocem, sa kojim u kućnom ateljeu provodi najveći dio slobodnog vremena.

“Izrada posebno sakralnog mozaika je veoma inspirativan posao, jer svaki kamen i njegova obrada zahtijeva svoje vrijeme. Kamenje pronalazimo u kamenorezačkim radnjama, ali nam materijal često pristiže i iz inostranstva”, kazao je Bojan Slačala.

Dvojica prijedorskih umjetnika teže da u svom gradu naprave novo remek djelo. Tvrde da imaju viziju za izgradnju pokretnih skulptura na vodi. Ali za takvo čudo, Slačalama nedostaje para, mada je riječ o univerzalnoj umjetnosti koja bi, po njihovom mišljenju, zadivila svijet.

Tekst – Kozarski vjesnik
Foto – GradPrijedor.com

Share.