Radna akcija sa Bijelim dugmetom

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Radna akcijaFatima Kararić, direktorica prijedorske Gimnazije „Sveti Sava“, i danas se sjeća nekadašnjih omladinskih radnih akcija iz vremena Titove Jugoslavije. Ona se kao sedamnaestogodišnjakinja, učenica trećeg razreda tadašnje prijedorske Gimnazije, odlučila da po prvi put postane učesnik radne akcije i to legendarne SORA „Kozara 1976. godine. „I sada pamtim te dane i nekoliko hiljada mladih akcijaša koji su bili smješteni u kamp na Benkovcu na Kozari. Radilo se zaista udarnički na izgrađivanju trase na Kozari. Ono po čemu ću pamtiti tu radnu akciju je i poznanstvo sa svim članovima već tada legendarne rok grupe ‘Bijelo dugme'“. Brega, Bebek, Ivandić, Redžić, Pravdić, koji su tek bili na početku karijere, na Kozari se nisu zabavljali nego istinski radili“, priča Fatima Kararić.

Kaže da joj se poznanstvo sa Željkom Bebekom, legendarnim vokalom „Bijelog dugmeta“, isplatilo te će godinu dana nakon akcije sa njim uraditi i svoj prvi novinarski intervju za tadašnji prijedorski nedjeljnik „Kozarski vjesnik“.

„Odmah je pristao i to nakon velikog koncerta koji je prije 31 godinu u Prijedoru organizovalo ‘Bijelo dugme'“, sjeća se Fatima Kararić.

Pamti i ostale akcije na kojima je učestvovala poput SORA „Ilidža 1977. godine“, zbog koje je umalo pobjegla od kuće.

„I to zbog protivljenja moga oca. Bilo je to patrijarhalno vrijeme i odgoj. Naravno da je moj otac razmišljao da se na radnim akcijama puno zabavlja, a malo radi. Bojao se u stvari za mene, mada to nije htio da prizna. Pamtiću dok sam živa njegove riječi jer mi je tada kazao, ako odem na Ilidžu, da se ne vraćam pod njegov krov. Bila sam spremna na sve i otišla sam, a otac mi je nakon nekoliko dana poslao pismo u kojem mi je napisao da mu oprostim i da obavezno dođem kući“, prisjeća se Fatima Kararić, koja je kao studentkinja Filozofskog fakulteta u Sarajevu sa studentskom brigadom učestvovala i u izgradnji pruge od Doboja do Zenice i to drugog kolosjeka.

„I danas kada se vozim tim područjem, pomislim na tu jednu od najvećih i najtežih radnih akcija u mom životu“, govori Kararićeva.

Dodaje da je i tada u vrijeme radnih akcija bilo ljudi koji su smatrali da dobrovoljni rad nema smisla, ali da su mladi akcijaši dokazali kako se radi i njeguje kolektivni duh.

Izvor: Nezavisne novine

Share.