Safet je bio nepokretan i zatvoren među četiri zida, a kad su ga svi otpisali, on je ponovo stao na noge

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Safet Demiri (44) iz Ljubije kod Prijedora, koji je bio nepokretan i zatvoren u četiri zida, prije par mjeseci doživio je čudo i ponovo je stao na vlastite noge. Demiri za Srpskainfo priča da se kreće uz pomoć jedne štake, te da ponovo udiše svjež vazduh.

– Nisam mogao hodati od pretprošle godine. Bio sam i na liječenju u bolnici u Prijedoru oko dva i po mjeseca. Mislim da su mi mnogo pomogle injekcije koje mi je davala doktorka, ali niko od ljekara mi nije rekao šta je bio uzrok moje nepokretnosti – tvrdi on.

Dodaje da je presrećan što može sam da ode do javne kuhinje da ruča.

– Ona nije daleko od moje kuće. I ja polako odem sa jednom štakom, tamo ručam i popričam sa ostalim korisnicima. Dok sam bio nepokretan donosili su mi ručak iz javne kuhinje – priča Demiri, koji ističe da mu je taj ručak iz javne kuhinje jedini obrok u toku dana.

Navodi da ima tek toliko da kupi paštete ili konzerve te da se time hrani, dok je uz pomoć dobrih ljudi i Merhameta nabavio drva za zimu.

– Pomažu mi ljudi. Mjesečno od Centra za socijalni rad dobijem 295 KM, ali nije to mnogo. Platim struju, kupim lijekove i ostalo potrošim na hranu – opisuje Safet svoju muku.

Navodi da je sada, kada ponovo može da se kreće, dobro ali i da mu je najveća želja da nađe ženu, srodnu dušu sa kojom bi dijelio sreću i tugu.

– Volio bih da se oženim. Srećan sam što mogu hodati i sada bih volio da osnujem svoju porodicu – kaže on i ističe da trenutno stanuje u ljetnoj kuhinji, koja je smještena pored njegove porodične kuće.

Podsjećamo, na portalu Srpskainfo objavili su prije nekoliko mjeseci priču o nepokretnom Safetu, kojeg je maćeha nakon očeve smrti izbacila iz porodične kuće, te je plaćao kiriju za stan. Sada, ističe, uspio je da postigne dogovor s maćehom i da se vrati na porodično imanje, pa se nada da ga više neće morati napuštati.

Sreću što je Safet ponovo pokretan i na porodičnom imanju ne kriju ni njegove komšije, posebno Ahmet Rešidović.

– Zahvaljujući našoj maloj pomoći i njegovoj vjeri da će ponovo stati na svoje noge, on je prohodao. Svi su ga otpisali, kao i on sam. Bio je dobio invalidska kolica, ali sam vidio da ima osjećaj u nogama. Razgovarao sam s njim i nagovarao ga da hoda – priča Rešidović.

Dodaje da je Safetu bila potrebno da ga neko ohrabri i uvjeri da on može ponovo na noge. Kaže da mu je nakon svih životnih nedaća potrebna ljudska toplina i prijateljski razgovor.

– Nekako smo uspjeli i presrećni smo što on hoda. Nema ništa ljepše nego vidjeti ga u dvorištu i što ide sam po ručak u javnu kuhinju. On je za nas senzacija – ističe Rešidović.

Dodaje da zajedno sa Safetom maštaju o njegovoj ženidbi i osnivanju porodice. Budući da je Safet ponovo prohodao, vjeruju da ni njegova ženidba nije nemoguća.

Teška sudbina
Mještani Ljubije kažu da je o Safetu najviše brinuo otac, koji je preminuo prije tri godine. Njegova majka je ostala da živi u Srbiji poslije prošlog rata, gdje su svi bili izbjegli.

Safet je ostao sam sa maćehom u očevoj kući, ali zbog loših odnosa boravi u ljetnjoj kuhinji. Safet kaže da o njemu brinu dobri ljudi, te da mu je svaka pomoć dobrodošla.

Autor: Bojana Majstorović – SrpskaInfo.com

Share.