Trinaest naselja na obalama Sane u stalnim problemima s vodosnabdjevanjem

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Sudeći po aktivnostima koje su proteklih godina preduzimali u Gradskoj upravi Prijedor postoji šansa da se u bliskoj budućnosti žiteljima 13 seoskih naselja, koji se nalaze obalama Sane, nakon višedecenijskog čekanja, riješi pitanje vodosnabdjevanja.

Za realizaciju ovog projekta predviđeno je da se uloži 4,5 miliona eura, od čega će se 50 posto sredstava obezbijediti kroz kreditno zaduženje kod Evropske investicione banke, 35 posto iz donatorskih sredstava, a preostalih 15 posto sredstava već je obezbijedio grad Prijedor.

U 13 naselja na obalama rijeke Sane žive 3.572 porodice s 13.101 članova.

Među onima kojim će realizacijom ovog projekta biti riješen jedan od najvećih problema su i žitelji mjesne zajednice Rakelići u čijem sastavu su četiri sela koja broje 650 domaćinstava i 2.500 stanovnika.

„Samo 33 domaćinstva imaju pitku vodu preko vodovoda, a svi ostali imaju bunare duboke 25-30 metara. Služe se njima godinama. Dešava se da iz nekih bunar voda nije pitka, nije zdrava. Imamo jedan dio Rakelića koji je plavno područje, gdje probleme čine poplave. Zamuti se voda iz razloga što su plići bunari. Narod koristi te bunare dok kiše padaju, a kad je suša mnogi bunari presušuju i onda se snalazi kako bilo, a industrijska voda dovozi se cisternama“, izjavio je predsjednik Savjeta mjesne zajednice Rakelići Radomir Rujević.

On je kazao da se poslednjih godina suočavaju i s poplavama koje su po njegovom mišljenju rezultat prelijevanja vode iz nekadašnjeg kopa, a sadašnjeg jezera Južna Tomašica u rijeku Stupnicu, te ona često plavi područja sela Donji Rakelići.

„Kada bi se izvršilo čišćenje korita Stupnice, bar od poteza Tomašice do Ribnjaka u Saničanima gdje se ona ulijeva, smanjile bi se poplave i voda bi bila kvalitetnija“, izjavio je Rujević i dodao da su u ljetnom periodu, kada su suše, posebno pogođeni farmeri i poljoprivrednici koji se snalaze kako znaju i umiju, a probleme oko vode uglavnom rješavaju dovođenjem cisterni ili čak izgradnjom bazena, koji ipak nisu dovoljni.

Samostalni stručni saradnik za komunalne poslove i koordinaciju projekata infrastrukture u Gradskoj upravi, inženjer građevinarstva Stanko Marković izjavio je za Anadolu Agency da postoje dvije varijante rješavanja ovog pitanja, od kojih je jedna zahvatanje vode iz Tomašičkih jezera, koja su se formirala nakon završetka eksploatacije rude na tom području i izgradnja fabrike vode, a druga je bušenje bunara na krečnjačkom prostoru.

„Godine 2006. angažovali smo Rudarski institut Prijedor da uradi preliminarnu analizu mogućnosti korištenja vode. Oni su radili nekoliko analiza vode u Tomašičkim jezerima i konstatovali da je voda upotrebljiva za piće. Vodovod je u nekoliko navrata preko svoje labaratorije vršio hemijske analize i ista je konstatacija. Nakon toga smo angažovali Rudarski institut da uradi projekat hidrogeoloških istraživanja da vidimo da li postoji mogućnost zahvatanja vode iz bunara da ne idemo na površinsko zahvatanje vode, jer su površinske vode izložene mogućnosti zagađenja. Urađen je projekat hidrogeoloških istraživanja i poslije toga je Rudnik željezne rude ‘Ljubija’ vršio geofizička ispitivanja i ta ispitivanja su pokazala da se gore nalaze krečnjaci koji su vodonosni. Da bi potvrdili rezultate tih geofizičkih istraživanja mora se vršiti istražno bušenje i mi smo planirali da na lokalitetu gdje se nalaze krečnjaci izbušimo tri istražna bunara“, kazao je on.

Direktor prijedorskog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ Vlado Reljić je kazao da se radi o kompleksnom projektu, jer je u pitanju novi vodovod koji je potrebno uklopiti na postojeći i dodaje da se išlo na varijantu smanjivanja troškova izgradnjom eksploatacionih bunara, da bi se izbjegla investicija izgradnje fabrike vode.

„I to je sad spremno, samo se čeka zahvat da li je to bunar, mi se nadamo da će to biti jedan ili više bunara, u tom smislu kada se završe ovi istražni radovi da se definiše odakle se ta voda crpi, a ako to kojim slučajem ne uspije treba se vratiti na varijantu te površinske vode, ali to onda zahtijeva izgradnju fabrike vode i tretman“, ističe Reljić.

Prema Markovićevim riječima, ovaj projekat je u malom zastoju zbog povlačenja IPA fondova iz BiH i naglasio da zato nije kriv Prijedor, već postojeća politička situacija u zemlji.

On je dodao da ohrabruje informacija iz UNDP-a da će predviđena sredstva uskoro biti operativna, te skrenuo pažnju da onda sve zavisi od efikasnosti onih koji će raditi na izradi tenderske dokumentacije, izboru izvođača radova i izradi pratećih zahtijevnih projekata.

Ocjena je da, kada bi se ti poslovi kvalitetno i efikasno odradili, bi se ovaj projekat realizovao za 2-2,5 godine i sistem vodosnabdjevanja stavio u funkciju.

Izvor: Anadolu Agency – RadioSarajevo.ba

Share.