Usijanom pisaljkom drvetu udahnjuje dušu

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Pirografija je jedna od težih slikarskih tehnika kojom se danas malo ko i bavi. Među onim rijetkima je Prijedorčanin Vladimir Doskoč koji kaže da se ovom vrstom slikarstva počeo baviti prije nekoliko godina.
On tvrdi da drvo, pored višestruke namjene, u sebi ima čudesnu ljepotu, ali svako to ne može da otkrije i uoči.
– Od rane mladosti kod mene se primjećivao talenat prema slikarstvu. Radio sam prvo sa temperama, potom uljem na platnu. Bavio sam se i limorezom, duborezom i drugim slikarskim tehnikama. Prije nekoliko godina od prijatelja sam dobio pirograf, električni aparat sličan lemilici kojim se crta po drvetu – priča Vladimir, koji je inače nezaposleni rudar.
Doskoč pojašnjava da je potrebno mnogo vremena da bi se napravila jedna slika. Slika se prvo olovkom iscrta na drvetu. Drvo obavezno mora da bude meko, lipa, jelovina, breza, a nikako tvrdo poput hrasta, cera i tome slično.
On je istakao da nije lako crtati „vatrenom pisaljkom“ kako to na prvi pogled izgleda, ali uz vježbu i malo umijeća u crtanju, mogu nastati pravi umjetnički radovi.
– Kada se olovkom iscrta željeni motiv uzima se pirograf pa se počinje sa spaljivanjem linija, a potom se sve to išmirgla. Slijedi osjenčavanje koje se vrši drugim pirografom pa ponovo šmirglanje, poslije kojeg se slika prelakira. Proces stvaranja slike je dug ali rezultat je fascinantan – priča nam ovaj pedesettrogodišnji Ukrajinac i ističe da je u ovoj vrsti slikarske tehnike svaka linija vrlo važna. Ne smije ih biti ni viška ni manjka, posebno kada su u pitanju portreti.
Najčešći motivi su mu grad Prijedor nekada i danas, potom ikone i portreti važnih istorijskih ličnosti među kojima ističe ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka čije je pirografske crteže imao priliku i da prodaje.
Pored slika Vladimir izrađuje i privjeske, koje pokušava prodati jer, kako veli, od nečega se mora živjeti.
– Supruga i ja smo ostali bez posla. Radio sam godinama u prijedorskom rudniku. Imam 53 godine uz to sam invalid rada pa me niko više i neće da zaposli. Zato pokušavam da koju marku za život zaradim od ovih slika – priča Vladimir koji ne zna od koga je naslijedio talenat jer u porodici jedini ima sklonosti prema slikarstvu.
– Moji su u Prijedor došli prije stotinu godina. Ne znam da li se tamo neko u Ukrajini bavio slikarstvom ili bar imao talenat za to. Znam samo da me ova umjetnost uvijek privlačila i da mi ide od ruke – kaže Vladimir Doskoč.
Izložbe
Vladimir je do sada imao priliku da svoje umjetničke radove izlaže na manjim manifestacijama organizovanim po ukrajinskom parohijama i u Prijedoru. Njegova djela bila su zapažena i na manifestaciji „Zlatne ruke Potkozarja“ koja se svake godine organizuje u gradu na Sani.
Glas Srpske

Share.