Niko im nije javio da im je sin ubijen u Boliviji

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Uplakani Mileva i Dušan Čanković iz sela Gornja Marićka, kod Prijedora, kažu da su za smrt svog sina Predraga Čankovića (36) i masakr u Boliviji saznali iz medija i da još ne vjeruju da ga više nema. Govore da se borio da zaradi za svoju porodicu, te da im je nepoznato da se bavio opasnim poslovima, a posebno da je imao bilo kakve veze sa drogom.
Njihov sin je u petak, 15. maja, zajedno sa još dvojicom Srbijanaca i trojicom Bolivijaca zvjerski mučen, a potom i ubijen u blizini grada San Ramon, u Boliviji (Južna Amerika).
Roditelji nam pričaju da im je tragičnu vijest koju su mediji objavili prenijela snaha Dragana, Predragova nevjenčana supruga, s kojom ima kćerkicu, a njih dvije žive u Zvorniku.
„Dragana mi je rekla da ne vjeruje u to što je vidjela, jer joj se moj Peđa prošlog četvrtka SMS porukom javio iz Bolivije i rekao da je srećno doputovao i da se sprema na posao. Ni ona nije vjerovala šta se dogodilo i kazala je da je vijest izmišljena“, govori Mileva Čanković. Dodaje da ju je u prošli petak uveče, nekoliko sati nakon prvog poziva, ponovo nazvala Dragana i rekla joj da je na snimku s Interneta prepoznala Predragove pantalone i majicu.
„Bila sam skamenjena od užasa. Još ne vjerujem da je moj sin poginuo. Niko mi se od zvaničnih institucija, policije i ambasada nije javio“, kaže Mileva Čanković.
Ona nam priznaje da je malo toga znala o poslovima svog sina, kao i o tome s kim se družio. Nije, kaže, znala ni da je otišao u Boliviju.
„Muka i neimaština su mog sina natjerale da ode u Južnu Ameriku kako bi zaradio novac za preživljavanje svoje porodice. U Zvorniku nije imao posla, a čula sam da je tek povremeno radio na poslovima obezbjeđenja u Beogradu. Pojma nisam imala da se, kako pišu neki mediji, bavi opasnim poslom i da je vezan za drogu. Naprosto ne vjerujem u to. Moj sin nikada nije bio narkoman niti je imao veze sa drogom“, naglašava majka stradalog.
Ona i suprug Dušan godinama su radili u Njemačkoj i u toj zemlji zaradili i penziju boreći se da obezbijede egzistenciju sinu Predragu i dvjema kćerkama iz Milevinog prvog braka. Predraga je, kažu nam, do trinaeste godine u prijedorskom selu čuvala njegova tetka.
„Predrag je jedno vrijeme živio s nama u Njemačkoj, a potom je odlučio da dođe u BiH u vrijeme protekog rata. Dva puta je ranjen i jedva je izvukao živu glavu. Potom je opet došao nama u Njemačku, ali mu se u toj zemlji nije sviđalo. Sa suprugom se vratio u Bosnu. Povremeno mi se javljao telefonom. Dolazio je i u Marićku, ali nikada nije govorio o tome čime se bavi. Užasnuta sam da se tako nešto dogodilo mome sinu“, jecajući priča Mileva Čanković.
Predragov otac Dušan, zbog stresa i boli, nije bio u stanju da razgovara s novinarima. Mileva tvrdi da se njena kćerka, koja živi u Beogradu, raspituje o sudbinu svoga brata kod nadležnih u MUP-u Srbije.
„Ništa joj nisu mogli reći, kao ni Dragani u policiji u Zvorniku. Ne znam kome da se obratim da dođem do tijela svog sina“, kaže majka Mileva.
Portparoli u CJB Banjaluka i CJB Bijeljina u utorak nam nisu mogli reći bilo šta o događaju u Boliviji u kojem je stradao bh. državljanin, jer su o cijelom slučaju, kako tvrde, takođe saznali iz medija.
Podsjećamo, Bojan Bakula (28) i Saša Turčinović (31), obojica iz Rume, u Srbiji, te Predrag Čanković (36) iz BiH, u Boliviju su doputovali iz Srbije, dan prija stravičnog masakra. Bakula i Turčinović su u Rumi imali agenciju za fizičko-tehničko obezbjeđenje. Prema nepotvrđenim informacijama, oni su trebali da obučavaju tjelohranitelje Vilijama Rozalesa Suareza, jednog od vodećih narko-bosova u Boliviji. On je otet nakon zvjerskog mučenja i ubistva šestorice ljudi iz njegovog okruženja. Spekuliše se da su za kidnapovanje narko-bosa iz Bolivije kolumbijski karteli platili oko milion dolara.
Navodno su, prema izjavama preživjelih u masakru, ubice u uniformama Specijalne jedinice za borbu protiv narkotika sačekale Rozalesa i njegovu pratnju, potom ih zaustavile i pretresle vozilo u potrazi za kokainom. Bivši operativci iz Srbije izjavljivali su ovih dana da su se u novom poslu trojica ubijenih Srba vjerovatno našla po preporuci i zahtjevu saradnika bolivijskog bosa. Inače, poslije Kolumbije i Perua, Bolivija je treći svjetski proizvođač lišća koke, sirovine za proizvodnju kokaina.
Tijela ubijenih Srba još se nalaze u mrtvačnici u jednoj bolivijskoj bolnici, dok su leševe Bolivijaca preuzele njihove porodice.
Nezavisne novine

Share.