Entuzijazam održava manja bh. pozorišta

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

pozoriste prijedor-goruci problemi 4Osnovati i voditi jednu pozorišnu instituciju u današnje vrijeme uopšte nije jednostavan ni lak posao. Sa problemima u finansiranju, ali i sa smanjenim brojem posjetilaca suočavaju se i pozorišne kuće u većim gradovima BiH, dok se funkcionisanje onih u manjim sredinama zasniva isključivo na entuzijazmu i dobroj volji pojedinaca.

Da je tako slaže se i Zoran Baroš, direktor Pozorišta Prijedor, koji smatra da je danas mnogo teže kretati od nule, odnosno stvarati pozorište u manjim sredinama, nego ih održati.

„Pozorište Prijedor ima tradiciju od 60 godina postojanja i rada. Ali, naravno da u uslovima ekonomske krize postoje mnogi izazovi, koje mi, nadam se, uz pomoć grada, kao osnivača, za sada uspješno prevazilazimo. Kvalitet pozorišne predstave ne mora biti proporcionalno vezan za količinu novca koju uložite u njen nastanak“, navodi Baroš.

Pozorište Prijedor je na budžetu grada, a vlastite prihode polažu u gradski trezor, tako da dijelom učestvuju u finansiranju pozorišne djelatnosti svog grada.

„Odgovor na pitanje da li smo zadovoljni posjećenošću naših predstava može biti i da i ne. Statistika kaže da je prosječan broj pozorišne publike u nekom gradu oko tri odsto u odnosu na broj stanovnika, što bi u našem slučaju iznosilo oko 2.000 ljudi“, govori on.

Dodaje da im je cilj da povećaju broj posjetilaca, kao i da podaci govore da je on iz godine u godinu sve veći.
Kaže da su predstave iz pozorišta u manjim sredinama podložne kritici kroz gostovanja na značajnim pozorišnim festivalima.

„Ako imate dobru predstavu, ako ona prođe selekciju i na tim festivalima postigne uspjeh, osvojite nagrade, već imate kritičku potvrdu svog rada. No, ako vi sami pričate o svom radu, i pričate kako ste najbolji, onda dolazite u opasnost nepostojanja kritičkog gledišta svog rada“, pojašnjava Baroš.

„Raport Mile izbjeglice“, „E moj Ćane, ko će sada da me bije“, samo su neki od komada koji do suza nasmijavaju publiku u Novom Gradu, ali i posjetioce pozorišnih kuća u drugim gradovima BiH.

Teatar „Scena“ iz Novog Grada suočava se sa nedostatkom finansijskih sredstava, a trenutno su smješteni u prostorijama bivšeg Doma kulture, koje su uspjeli adaptirati od prodaje ulaznica.

Direktor „Scene“ i režiser Srećko Marčeta kaže da je bilo perioda kada su glumci probe izvodili u maloj bioskopskoj sali bez grijanja i garderobe, ali da ih to nikada nije pokolebalo.

„Jedinstveni smo i po tome što izvodimo isključivo predstave po našim tekstovima. Mislim da publika bolje reaguje na takve komade, a ja kao tekstopisac se trudim da uglavnom pišem komedije“, ističe Marčeta.

Smatra da se publika danas generalno odvikla odlaska u pozorište i da se sa manjkom posjetilaca ne suočavaju samo pozorišne kuće u manjim sredinama.

„Dešava se da ljudi pogledaju neki lošiji pozorišni komad, razočaraju se i nekako izgube volju za dolazak u pozorište. Iz tih razloga nastojim da razveselim i opustim ljude našim predstavama i srećan sam kada vidim zadovoljna lica“, navodi Marčeta.

Kaže da je glumački ansambl „Scene“ uglavnom amaterski, te da nakon što pokriju troškove, ukoliko preostanu neka sredstva, uspiju da plate glumce.

„Grad pozorište“ iz Gradiške smješteno je u Kulturnom centru, a direktor Admir Mešić kaže da su zadovoljni prostorom koji imaju, kao i uslovima za rad.

Međutim, i ovo pozorište susreće se sa problemima nedovoljne posjećenosti. Prema Mešićevim riječima, i nepostojanje stalnog repertoara doprinosi tom problemu.

„Ljudi su zainteresovani za naše komade, ali mi nismo u mogućnosti da obezbijedimo neki stalni repertoar, što je opet problem jer se gubi navika dolaska u pozorište. Dakle, predstave izvodimo periodično, a dosta energije i nade polažemo i u odlaske na festivale, gdje nastojimo da se predstavimo na najbolji mogući način, ističe on.

Objašnjava da od prihoda od ulaznica uspijevaju da pokriju administrativne troškove, a zahvaljujući sponzorima po povoljnim cijenama izrađuju reklamni materijal i druge potrepštine za rad.

Zapažene predstave izvodi i pozorište iz Mrkonjić Grada, koje djeluje kao udruženje građana.
„Nije lako održavati jednu pozorišnu kuću, ni u većim centrima, a mi u manjim sredinama se nekako susrećemo sa još većim problemima. Ipak, imamo dovoljno entuzijazma i želje za radom“, ističe Dubravka Nikolić, rukovodilac mrkonjićkog Gradskog pozorišta.

Ansambl ovog pozorišta trenutno broji 52 glumca raspoređena u tri grupe, dječiju, srednjoškolsku i grupu odraslih.

„Zaista se trudimo da obezbijedimo sredstva na sve moguće načine. Međutim, s obzirom da smo registrovani kao udruženje za neke projekte ne možemo ni aplicirati. Ono što je neophodno u ovom poslu jeste da pored umjetničkih sposobnosti imate i menadžerske, kako biste uspjeli doći do nekih sredstava“, dodaje Nikolićeva.

Ovo pozorište poznato je i po dva festivala koja organizuje, a to su „Dani pozorišta“ i festival Dječijeg dramskog stvaralaštva, za koje Nikolićeva kaže da su izuzetno posjećeni.

„Naše premijere su uvijek dobro posjećene, ali nažalost nemamo stalni repertoar, pa i to predstavlja problem. Takođe, zimi imamo pauzu, jer nema grijanja, pa ne možemo izvoditi predstave“, govori ona.

Napominje da ih sve to ne spriječava da pripreme bar tri nove predstave svake godine. Što se tiče honorara, Nikolićeva tvrdi da rijetko uspiju da obezbjede neka sredstva za glumce, a i kada uspiju to su honorari u iznosu od 20 KM.

Narodno pozorište u Mostaru, iako ne djeluje u maloj sredini, sigurno je jedna od pozorišnih kuća koje su pretrpjele mnoge neprijatnosti.

Prije tri godine bilo je primorano da zaključa svoja vrata, nakon što je istrajavalo 60 godina.
Šemsudin Gegić, direktor ovog pozorišta navodi da su lanci skinuti 2010. godine, te da od tada ulažu sve napore da nikada više ne dođe do ponovnog zatvaranja.

„Jedini uslov koji sam postavio kada sam preuzimao funkciju direktora NP Mostar bio je da Grad i Ministarstvo kulture Hercegovačko – neretvanskog kantona priznaju finansijski status ove pozorišne kuće, što je bio i razlog zatvaranja“, kaže Gegić.

Dodaje da taj uslov još uvijek nije ispoštovan, ali da se nada da će se uskoro početi rješavati ovaj problem, kako bi glumci, ali i svi zaposleni, mogli da dobiju šest zaostalih plata, te da se nastavi sa redovnim isplaćivanjem obaveza prema zaposlenima.

„Naše predstave su jako dobro posjećene i činjenica je da nas ljudi često zovu da gostujemo i u drugim gradovima. Ono što je planirano za naredni period jeste jedna pomoćna, ambijentalna scena, koja će omogućiti da predstave budu izvođene u različitim prostorima grada Mostara“, dodaje on.
Nezavisne novine

Share.