Predstavljamo mlade i uspješne Prijedorčane-Jelena Topić

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

U prilog konstataciji da Prijedor krupnim koracima postaje grad kulture i umjetnosti, osim već afirmisanih umjetnika, pozorišta Prijedor, muzeja Kozare, Galerije 96, obnovljenog kina „Kozara“ i mnogih kulturnih manifestacija, govori i činjenica da sve veći broj naših mladih sugrađana postaje akademski obrazovan u nekoj sferi kulture. Dean Batoz, Igor Motl, Maja Bojić i mnogi drugi su samo dio novog, mladog naraštaja prijedorske kulturne i umjetničke scene. Dvadesetšestogodišnja Prijedorčanka Jelena Topić, apsolvent na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, odsjek filmska i TV režija, takođe je dio čitave priče. Neposredni povod za razgovor sa našom mladom sugrađankom je nedavna premijera predstave „Opšta bolnica“ koju su u njenoj adaptaciji i režiji izveli članovi Dramskog studija „Živko Desnica“.

GP: Završila si Ekonomski fakultet i tek nakon toga odlučila studirati Akademiju dramskih umjetnosti

Jelena Topić: Čini mi se da je 18 godina malo za važnu odluku kao što je izbor životnog zanimanja. Već na drugoj godini sam shvatila da ekonomija nije za mene ali sam je ipak završila. Nakon završetka tog fakulteta konkurisala sam na Akademiju umjetnosti, odsjek za filmsku i TV režiju i primljena sam kao treća na spisku. Od tada se moj život zaista promijenio jer tokom rada ulažem mnogo truda, ljubavi i volje. Vjerujem da se to moglo vidjeti i u predstavi „Opšta bolnica“.

GP: Bila si asistent režije na predstavi „Ženidba i udadba“ Narodnog pozorišta RS a sada si samostalno režirala predstavu „Opšta bolnica“. Kakva je razlika?

Jelena Topić: Rad na toj predstavi bio je moj prvi ozbiljni rad u pozorištu i predstavljao je za mene dragocjeno iskustvo. Ovom prilikom se zahvaljujem Ljubiši Savanoviću, umjetničkom direktoru NPRS što mi je ukazao povjerenje i priliku. Nedugo nakon toga sam se ohrabrila da samostalno režiram predstavu. Imala sam želju da radim sa mladim ljudima zbog njihove energije i entuzijazma, a Dramski studio „Živko Desnica“ mi se činio kao odličan izbor. Nakon razgovora sa direktorom Pozorišta Prijedor Zoranom Barošem koji je podržao moju ideju, zajednički smo odlučili da se predstava „Opšta bolnica“ realizuje tokom zimskog raspusta jer većina članova Dramskog studija „Desnica“ su još uvijek srednjoškolci i nismo željeli da smetamo njihovim školskim obavezama.

GP: Opšta bolnica?

Jelena Topić: Zadovoljna sam kako su mladi glumci Dramskog studija „Živko Desnica“ iznijeli predstavu s obzirom da smo imali izuzetno teške i dugotrajne probe. Mogu biti zadovoljna rezultatom jednoipomjesečnog rada sa mladim Prijedorčanima. Prve reakcije publike na kraju premijernog izvođenja bile su dobre. Nadam se da će na takav prijem predstava naići i na festivalima omladinskih pozorišta na kojima će učestvovati.

GP: Reci nam nešto više o tvojim prvim radovima?

Jelena Topić: Do sada sam radila isključivo kratke igrane i dokumentarne filmove. Radila sam i sa kolegama sa Akademije na njihovim filmovima, inače vježbama na fakultetu. Zajedno sa kolegama sa Akademije svake godine organizujem festival studentskog filma „Dukafest“ u čast našem kolegi sa klase Dušku Dukiću koji je preminuo prije tri i po godine.

GP: Tvoj dokumentarni film „Rakiola Religion“ je učestvovao na festivalima u Beogradu i Zagrebu i imao je dobar prijem?

Jelena Topić: Kratki dokumentarni film „Rakiola religion“ (Rakiola vjera) je nastao kao ispitna vježba na drugoj godini fakulteta. Mnogi od aktera filma su moji rođaci, rakija se pije i veseli se uz nju otkad znam za sebe i ja sam to jednostavno morala zabiljeziti. I radi sebe i radi svog nasljeđa.

GP: Apsolvent si Akademije umjetnosti Banja Luka, smjer filmska i TV režija, radila si u pozorištu. Gdje vidiš sebe?

Jelena Topić: Želim se okušati u radu na animiranom filmu. Imam ideju za isti i nadam se da ću uskoro imati vremena i uraditi ga. Rad u pozorištu mi se jako dopada i ponovo ću nešto raditi, ali ne sada. Pomalo sam iscrpljena od proba i rada na ovoj predstavi pa ću se preorijentisati na film kako bih obnovila energiju. Kako vrijeme prolazi sve više se pronalazim u snimanju dokumentarnih filmova. To je nevjerovatan posao, naravno, ako je autor dobronamjeran i želi svojim filmom pokazati istinu. Jako je lijepo razgovarati sa ljudima i „otvarati“ ih pred kamerom. Sam taj čin upoznavanja novih ljudi, razgovora s njima, putovanja, blizak je mom temperamentu i načinu razmišljanja.

GP: Planovi za budućnost?

Jelena Topić: Što se tiče ispitnih obaveza, ostalo mi je da snimim diplomski film i položim par ispita. Nakon što izvršim ove obaveze nemam neke dugoročne planove. Sve će ići spontano kao i do sada. Sa svakom predstavom, kratkim ili dugometražnim filmom jednog dana, ukoliko je posao dobro odrađen, nova vrata će biti otvorena. Naravno, već imam ideju za taj posljednji diplomski film. Nakon što ga snimim, slaću ga na festivale kao i dosadašnje kratke filmove. I ova predstava ide na neke omladinske festivale, pa ćemo vidjeti kako će proći.

Share.