Željko Samardžić: Ljubavna adresa za sve generacije

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Željko Samardžić, muzičar koji je karijeru započeo relativno kasno, kada je imao gotovo 40 godina, za kratko vrijeme probio se na sam vrh lista svih radio-stanica. Ovaj sjedokosi, šarmantni čovjek pridobio je prvenstveno žensku publiku, jer pjeva o ljubavi, ali i sve one muzičke znalce koji znaju i čuju da čovjek pjeva iz duše.
Publika se ne može prevariti i on to nije ni pokušao, nego je, upravo suprotno, zaveo već na prvom albumu koji je nosio naslov „Oko moje neverno“. Od tada ih je napisao još devet i upravo su pjesme sa najnovijeg albuma „Ja kunem se u ljubav i 16 balada“, izdatog 2008. godine, nešto što se veoma rado sluša kod Željkove publike svih generacija. Nedavno je gostovao u Prijedoru, gdje je na gradskom trgu povodom Dana opštine pjevao pred više od 10 000 ljudi. U Prijedoru je sreo prijedorskog akademskog slikara Predraga Marjanovića druga iz vojske, koju su zajedno služili 1975. godine u Tuzli.
* GLAS: Album „Ja kunem se u ljubav i 16 balada“ već ima svoje mjesto među slušaocima, da li se neka od pjesama sa tog albuma izdvojila kao hit?
SAMARDŽIĆ: Jedna od najslušanijih pjesama je pjesma „Ljubavna adresa“ i mnoge pjesme obećavaju i sa ovog albuma, mada je meni bitno da se izdvoji bar jedna koja će ostati da se sluša za sva vremena i za sve generacije. Mislim da i na ovom albumu imam jednu takvu. Meni se lično najviše sviđa pjesma „Nisam bio dobar prema njoj“, nekako je najbliža mom senzibilitetu.
* GLAS: Kakav je bio Vaš ponovni susret sa Mostarom, nakon preseljenja u Beograd?
SAMARDŽIĆ: Bilo je i tužno i radosno. Tužno jer su mnogi iz tog grada otišli zauvijek, neki nisu među živima, a opet bio sam radostan jer sam opet prošao nekim stazama svoje mladosti i djetinjstva. Svaki put kad mi padne na pamet i kad imam vremena, ja odem do Mostara.
* GLAS: Važite za pjevača oko koga nema afera ni tračeva, kako uspijevate da se zadržite po strani od tih estradnih „kuhinja“?
SAMARDŽIĆ: Kad god hoće oni koji to rade mogu da mi „namjeste“ neku priču, poznajem mnogo kolega koji čak insistiraju na tome. Trač je jako lako isprovocirati, jednostavno se pojavi neka priča, koju kasnije demantujete i o tome treba da se priča dovoljno dugo da se demantuje, prepričava po štampi. Nikad ništa nisam demantovao ni loše ni lijepo. Imam tu sreću da je malo loših stvari rečeno i napisano o meni.
* GLAS: Radili ste mnogo dueta, da li Vam rad sa kolegama predstavlja zadovoljstvo?
SAMARDŽIĆ: Volim da pjevam duete i posljednji koji sam radio je sa Kemalom Montenom na novom albumu, a pjesma se zove „Nek živi život“. Na jesen ćemo raditi spot i nadam se da će ta pjesma zaživjeti kod publike.
* GLAS: Već je postala praksa da za 8. mart održavate koncerte u Beogradu, baš kao što je to neka činio Dragan Stojnić. Postoji li neka tajna veza, možda što ste i jedan i drugi interptretatori prvenstveno ljubavnih pjesama.
SAMARDŽIĆ: Dragan Stojnić je bio moj idol od prvog momenta kada sam ga čuo na nekom festivalu još kao klinac. Čuo sam pjesmu „Zašto si došla kad dobila si tugu“. Odmah sam se primio na taj senzibilitet, kasnije smo postali i prijatelji. Imao sam ideju da on bude moj gost na koncertu u Centru „Sava“, a ja na njegovom u Domu sindikata i to tako da koncerti počnu u isto vrijeme i da ja njegovoj, a on mojoj publici poželi dobro veče. To nam nije pošlo za rukom i mislim da je Dragan Stojnić stvarno prerano otišao.
* GLAS: Još uvijek je sve u znaku „Evrovizije“, kakav je Vaš komentar na taj televizijski šou koji postaje parada svega drugog osim dobre muzike?
SAMARDŽIĆ: Bilo je još četiri-pet pjesama koje su se meni svidjele i koje nisu prošle u finale kao i pjesma Marka Kona „Cipela“ koja je predstavljala Srbiju. Mislim da u životu treba i sreća da nas prati, a ne samo kvalitet. Pjesma iz Makedonije je, takođe, bila dobra, mislim da se nešto promijenilo u glasanju i ispostavilo se da nemamo baš tako jako dijasporu kako to ponekad mislimo.
Kćerke
* GLAS: Hoće li kćerke biti Vaši nasljednici?
SAMARDŽIĆ: Moja starija kćerka Minja, inače maturant, je talentovana. Lepo svira gitaru i peva, ali je stidljiva. Mislim da bi bila prijatno osveženje na našoj muzičkoj sceni. Ona je pevala na „Beoviziji“, i kaže, tata upoznala sam se sa Ðorđem Marjanovićem. Pitam je jesi li rekla čija si kćerka, ona kaže nisam. Odmah sam joj rekao da je to greška i ja naravno odem i pozdravim se s njim i kažem mu da mi je to kći. Ali je zato prišla svima i predstavila se svim učesnicima „Beovizije“ jer je bila najmlađa. To mi je bilo za ponos, jer je tako i vaspitavana da voli ljude i da se sa ljudima druži.
Glas Srpske

Share.