Drvena baraka od 20 kvadrata krov je nad glavom petočlane porodice Galonja koja živi u Gornjim Orlovcima kod Prijedora. Pomoć nisu tražili jer su se nadali da će sopstvenim radom napraviti kuću. Bez zaposlenja, kažu, uspijevaju zaraditi samo za osnovne životne potrebe, a situaciju otežava i to što nemaju vodu.
Bez vode i kupatila, posljednjih deset godina, živi petočlana porodica Galonja. Kažu, najteže im pada to što njihova šesnastogodišnja kćerka, šestogodišnji sin i beba od 10 mjeseci nemaju djetinjstvo kakvo ima većina djece u ovom izbjegličkom naselju.
– Teško je i hladno i popucali su zidovi iznutra i nemamo vodu u kući. Živimo od dnevnica – priča Milena Beslać, a na njenu priču nadovezuje se suprug Miroslav Galonja:
– Prokišnjava, kad pirne vjetar to raskrije, mi to pokrivamo, zaista je teško – ističe Miroslav.
Sve što zarade, kažu utroše na osnovne životne potrebe. Gladni nisu jer imaju plastenik koji im je jedina donacija iz prethodnog perioda. Ipak, krov nad glavom ne mogu da sagrade sami. Zato im je potrebna pomoć u vidu materijala za izgradnju kuće ili stalno zaposlenje za četrdesetjednogodišnjeg Miroslava koji radi sve fizičke poslove.
– Tražili smo posao, ali ne ide. Bavimo se poljoprivredom, živimo isključivo od poljoprivrede i tako te građevine kada budu – nastavlja tužnu priču Miroslav Galonja.
Iako živi u trošnoj šupi, šestogodišnji Dušan kaže, hladno nije jer se tata pobrine za drva.
– Volio bi da imam kuću kao moje komšije od cigle – otkrio je želju šestogodišnji Dušan.
Milena i Miroslav se nadaju pomoći dobrih ljudi i nadležnih institucija kako bi svojoj djeci sagradili kuću kojoj ne prijeti kiša i svaki jači vjetar.
Izvor: RTRS