Kako zdrav um, karakter i slobodna duša ostaju izvan tuđih igara moći
Svijet je prepun buke, pohlepe i površnih vrijednosti. Mnogi žele pogače preko hljeba, ali ni to ih ne čini srećnima. Praznina se ne puni količinom, statusom ili kontrolom. Ono što nedostaje nije materijalno — nedostaje unutrašnji mir, i to je jedina valuta koja zaista vrijedi.
Ljudi koji nose vlastiti nemir često projektuju ono što sami jesu, a ne ono što mi predstavljamo. Njihov manjak empatije i unutrašnja nesigurnost izlaze kroz loše taktike i pokušaje da druge umanje, marginalizuju i obezvrijede, kako bi se osjećali važnijima. Ali takvi pokušaji padaju kao kiša na kamen pred osobom sa zdravim umom i stabilnim identitetom.
Ono što takve ljude najviše boli jeste praznina u njima samima — nedostatak osjećaja, dubine i empatije koje posjeduju oni koji su s njima u kontaktu. Ta razlika se ne može nadoknaditi kontrolom, manipulacijom ili tuđim umanjivanjem.
Novac jeste važan i potreban, ali ne po cijenu gubitka identiteta, dostojanstva i karaktera. Sve što se gradi na štetu vrijednosti kratkog je vijeka. Znanje je moć — i niko vam ga ne može oduzeti. Ono oslobađa, daje širinu i sposobnost da razlikujemo ispravno od pogrešnog.
Karakter je temelj svake individue. Ne kupuje se, ne posuđuje i ne dokazuje riječima. Pokazuje se u tišini, u izborima koje pravimo kada nas život i ljudi testiraju. U svijetu prečica, očuvati karakter je luksuz koji sebi mogu priuštiti samo oni koji znaju ko su.
Duša ne traži potvrdu, niti medalje. Ona jednostavno jeste. Postoji u svakom od nas, ali kod nekih je tijesna i u vlastitoj koži jer ne može da raste.
Ego traži potvrdu, hraneći se poređenjem i umanjivanjem drugih. Duša, za razliku od ega, ne voli zidove — ona se širi, uči, voli i smije se.
Zamislite koliko je nesretna osoba koja sreću traži umanjujući druge — njihovo postojanje, sposobnosti i talente koje sama nema. Takva osoba mora nanositi zlo da bi se osjećala nadmoćno. U toj dinamici, vi niste uzrok, već ogledalo — ono od kojeg se odbije i vrati onome sve ono loše što nosi u sebi, naročito kada postavite jasne granice ili izgovorite istinu. I upravo tada gube kontrolu.
Na kraju, duše se prepoznaju. One se razumiju bez objašnjenja, nalaze se na istoj vibraciji i komuniciraju s lakoćom. Takve duše se međusobno nadopunjuju, podstiču jedna drugu na daljnji rast i stalno unapređenje kroz rad na samom sebi. Tamo gdje je duša slobodna, ego nema šta da dokaže — i to je pobjeda koja uvijek traje.
I možda je baš ovo pravo vrijeme da, uz malo tišine, više svjetla i manje buke, biramo mir, njegujemo ono što jesmo i u novu godinu ponesemo ono najvrednije — čist um, dobar karakter i dušu koja zna da se raduje.
Autor: Tadić Radmila