Dušan Vrućinić (71), mještanin sela Ništavci, kod Prijedora, tokom dana kada peče rakiju, po običaju, na svoje imanje poziva rođake, komšije i prijatelje.
Tada se oko rakijskog kotla, kaže ova starina, okupi skoro cijelo selo.
„Svi su dobro došli, jer je pečenje rakije kod mene ritual star odvajkada. Moji stari, otac, djed, pradjed i ko zna koliko generacija unazad su pekli dobru šljivovicu, poznatu u cijelom kraju“, govori Vrućinić. Nekada je, tvrdi, na jesen znao da založio i do 50 kotlova iz kojih bi potekla šljivovica. „Sada u mom ‘veselom stroju’ pečem upola manje. Ove godine je i uprkos suši šljiva u mom voćnajaku dobro rodila i u kotlu ću imati kvalitetnu rakiju. Star sam, a šljivu više nema ko da pokupi, pa sam prinuđen da u pomoć zovem radnike“, pojašnjava on.
Rakije iz svih 20 ovogodišnjih kotlova biće, kaže domaćin, na pretek.
„Zbog starosti i bolesti pijem samo malo. Tek čašicu rakije ujutro radi cirkulacije. Pića sam se ostavio, ali moja rakija može da bude i prirodni lijek i melem za mnoge boljke“, tvrdi Vrućinić.
Za pečenje rakije angažovao je i profesionalnog kotlara, koji se ovim zanatom bavi godinama. Kotlar Rajko Savić iz sela Usorci kaže da ga, iako ima 73 godine, još služe sva čula, posebno okusa i mirisa.
„Kod Dušana sam došao da obučim mlade kotlarenju, a i da nešto zaradim. Penzija je skromna, a od nečeg se valja i živjeti. Uglavnom kontrolišem da li je vatra dobra, da kotao ne zagori, a i da rakija ne pređe u patoku“, govori Savić, koji je i gradirao rakiju u domu Vrućinića.
A gosti na Vrućinićevom imanju nisu se okupili samo oko rakijskog kotla. Kako to i običaji nalažu, pripremljena je bila i bogata trpeza.
Izvor: Nezavisne novine