U Španiji u kojoj je Biljana provela 20-ak godina, ulični teatar je sasvim normalna pojava. U Prijedoru nije, pa otud i želja Anđelićeve, koja je svojevremeno diplomirala teatrologiju, da na ulice Prijedora nakratko prenese dah Valensije u kojoj su lutke giganti, inače i glavni glumci Biljanine predstave, vrlo rado viđene. Pogotovo
na tradicionalnim fijestama.
Ove lutke, da sve bude zanimljivije, Biljana izrađuje sama – u radionici Udruženja“Žene umjetnosti“ koje, nepune tri godine, koliko Biljana boravi u Prijedoru, okuplja žene različitog interesovanja. Ali i mlade ljude, željne zabave i novih izazova.
Biljanine lutke su „igrale“ u jednoj neobičnoj i, reklo bi se, pomiješanoj bajci. Krajnji cilj lutkarske, izgledom impresivne, družine je Omladinski ulični teatar, a u bližoj budućnosti i Internacionalni festival uličnog pozorišta.
Optimistički raspoložena, Biljana poručuje da su sva čuda moguća, pa i to da se ovakva vrsta pozorišta „pripitomi“ i u ovim našim prostorima. Treba imati samo malo sluha, dovoljno energije i struje koje, u prostoru u kojem djeluje Udruženje, trenutno nemaju. A sve ostalo je stvar interesa, ličnih opredjeljenja i želje da se napravi nešto novo. Ovog posljednjeg, u Udruženju „Žene umjetnosti“ ne nedostaje.
– Imamo običnu malu želju da napravimo jedan drugačiji prostor živog umjetničkog izraza s nekim
drugačijim formama, što Prijedor do sada nije imao – rekla je Anđelićeva i dodala da je kroz radionicu
Udruženja „Žene umjetnosti“ prošlo 20-ak omladinaca.
Nakon neobičnog iskustva, neki od njih odlaze na daljnje školovanje, a pozivnica ostalima koji žele naučiti nešto novo i doživjeti potpuno drugačije iskustvo, kroz novu vrstu igre i zabave, ostaje otvorena.
Tekst – Dnevni avaz
Foto – GradPrijedor.com