U prilog tvrdnji da stari zanati, kakav je i urarski, polako izumiru idu svega dvije urarske radnje u Prijedoru od kojih jedna pripada Zlatku Bakaju, uraru koji je ovaj zanat naučio još 1985. godine u Banjoj Luci. Iako je zlatno doba ovog zanata davno prošlo, jer se sat danas može kupiti za malo para, Bakaj od satova ne želi odustati. Razmišlja i o proširenju posla, a tajnama popravke satova podučava i sina Igora. – Žao mi je u što u Prijedoru nigdje nije ostavljeno mjesto za stare zanatlije – kaže Bakaj koji je u 3,5 decenije urarske karijere popravio na hiljade satova svih marki. – Dva stoljeća star drveni sat bio mi je poseban izazov ali i švicarac koji vrijeme bez ikakve greške otkucava 150 godina – priča Zlatko kojem je još u sjećanju jedan „roleks“, vrijedan 15.000 KM zbog kojeg se poprilično oznojio. – Čak sam i radnju zaključao dok sam ga popravljao, sve vrijeme u strahu da ga ne oštetitim – ističe Bakaj.
Izvor: Dnevni avaz