Istoričar Borivoje Milošević rekao je da danas stidljivo postoji ideja koju niko ne smije da kaže glasno, a to je da se posmrtni ostaci Petra Kočića prenesu iz Beograda u Banjaluku.
„Na beogradskom groblju, gdje je sahranjen, on je samo jedan od mnogih. U Banjaluci bi bio prvi među ostalima. Jedna od zadaća društva `Zmijanje` bila je da se prenesu njegove kosti. To se nikad nije desilo“, rekao je Milošević na predavanju „Petar Kočić – Krajiški barjak slobode“ koje je sinoć održao u Muzeju Kozare u Prijedoru.
On je podsjetio da je Kočićeva supruga Milka Petra nadživjela nekoliko decenija i da ona nije dozvoljavala prenos posmrtnih ostataka.
„U nekim trenucima kada bi bila spremna da razogavra o prenosu njegovih posmrtnih ostataka, onda mi, takvi kakvi jesmo, nespretni i često nesposobni, čak nismo ni znali gdje da ga sahranimo u Banjaluci. Predlagali su nekoliko različitih lokacija, ali nijedna nije odgovarala i svako je imao nešto da prigovori“, naveo je Milošević, koji je profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
Prema njegovim riječima, ta ideja koja se pojavila u nekim banjalučkim krugovima ostaće ti i dalje stidljiva „dok to i ako ikad republičke vlasti odnosno vlasti Republike Srpske zvanično ne pokrenu“.
„Privatne inicijative teško da će uroditi plodom“, dodao je Milošević.
Istoričar Vedrana Adamović, viši kustos Muzeja Kozare, u svom predavanju „Kultura sjećanja – kultura trajanja“ govorila je o vezama Petra Kočića sa Prijedorom, od njegovih prijateljstava sa slikarom Perom Popovićem, stipendistima „Prosvjete“ Vaskrsijem Obradovićem i Svetozarom Zrnićem, advokatom Živkom Nježićem i piscem Vasom Kondićem, preko udruženja i institucija koji su nosili ili još uvijek nose njegove ime sve do pozorišnog festivala „Kočićeva srpska scena“ koji je trajao od 1993. do 2006. godine.
„Spone Petra Kočića sa našim gradom su višestruke, neke neposredne, a neke posredne, lične prirode“, navela je Adamovićeva.
Ona je naglasila da časopis „Razvitak“ iz 1937. godine čuva svjedočenje o tome kako je prijedorski pododbor društva „Zmijanje“ bio jači čak i od matičnog odbora u Banjaluci.
„Ona /Banjaluka/ je najveća i najjača, sa najviše kulturnih ljudi i sa najjačim izvorima, pa je prirodno bilo da na ona i povede i daje primjer ostalima. A pokazalo se drukčije: primjer daje Prijedor“, navodi se u „Razvitku“.
Adamovićeva podsjeća da je prijedorsko „Zmijanje“ tada brojalo više od 300 članova, imalo biblioteku od 1.200 knjiga i čitaonicu sa 70 posjetilaca dnevno, organizovalo predavanja, zabave i sastanke i pomagalo omladinu.
„On /Prijedor/ je prednjačio po mnogo čemu u prošlosti, samo što je stanje u doba opšteg narodnog poleta lako bilo napredovati. Ali kad Prijedor ovako lijepo radi i prednjači i danas, u doba opšte pometenosti i malodušnosti, onda to doista treba priznati i istaknuti. Već i radi toga ne bi li se i druga mjesta na njega ugledala, i to ne samo ona manja, nego i njemu ravna, pa i veća koja je Prijedor ovim svojim radom zastidio“, stoji u članku „Razvitka“, časopisa čiji je jedan od osnivača i samo „Zmijanje“
Muzej Kozare u Prijedoru organizovao je ova predavanja u povodu 100 godina od smrti velikog književnika i nacionalnog borca Petra Kočića.
Autor: SRNA