Od kada je rođena, prije gotovo 70 godina, Olga Karajica zna da tamo negdje daleko, postoji zemlja Ukrajina odakle su se doselili njeni djed i baka. Od priča koje su joj se duboko urezale u sjećanje o toj dalekoj zemlji, stvorila je svoje slike i imala svoju predstavu kako ta zemlja izgleda. Ipak, Olga Karajica je jedna od onih sanjara čiji se životni san ostvario.
-Kada smo sredinom 2010. godine dobili priliku da sa Udruženjem „Kozak“ otputujem u grad Ternopilj odakle potiču moji preci, kao i još nekoliko ukrajinskih gradova, mislim da sam dočekala nešto što se zove ostvarenje životnog sna. Nekako su sve te boje žitnih polja, cvijeća i šuma bile baš onakve kako sam ih u djetinjstvu zamišljala i ta se radost stvarno teško može opisati riječima, priča Karajica.
Inače, ona je sa svojom porodicom čitav svoj vijek provela u Trnopolju, mjestu nadomak Prijedora gdje inače žive prijedorski Ukrajinci.
-Sinove sam tako vaspitala da poštuju domovinu svojih predaka, a moja kuhinja je takva da se na trpezi uvijek nađe neko ukrajinsko jelo. Mene je moja majka naučila da spremam ukrajinska jela, tako da u mojoj porodici svi rado jedemo piroge, pite na ukrajinski način, sarmu od heljde i neizostavno naše tradicionalno jelo boršč. Mnoge sam svoje prijateljice i komšinice naučila da spremaju naša jela, slatke štrudle koje su specijalitet svoje vrste, priča nam Olga.
Dodaje da uprkos svojim godinama, koje nisu velike, ali ipak penzionerske ima vlastitu proizvodnju povrća u plasteniku, kao i voća tako da joj za pripremu ukrajinskih specijaliteta ne nedostaje originalnih sastojaka.
Kaže da će i svoje snahe, koje god da budu vjere i nacije naučiti da spremaju ta jela, kao i da izrađuju ručne radove kako je nju učila njena majka jer je to način da se tradicija održi i da san o dalekoj zemlji i dalje traje.
-Većinu slobodnog vremena, volonterski provodim u našem Udruženju Ukrajinaca „Kozak“. Rukovođenje udruženjem sam prepustila mlađima, ali sam uvijek tu da im pomognem, da organizovano nastupamo na svim manifestacijama gdje se predstavlja kultura i tradicija nacionalnih manjina, priča Olga.
Dodaje i da se bori da nacionalne manjine dobiju svoje pravo da glasaju odnosno biraju svoje predstavnike u organima vlasti, da to ne bude kao do sada samo u okviru političkih partija.
Recept za boršč
Boršč je nacionalno jelo Rusije, Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Poljske. Osnovni sastojak ovog jela koji je u stvari čorba od povrća je cvekla. Mada to nije pravilo, negdje je akcenat na paradajzu, a u neke se stavlja i meso, sve zavisi od regiona gdje se priprema. Nakon što se prodinsta luk, dodaju se razni sastojci kao što su mrkva, paradajz, brokule, grašak, bob, pola glavice kupusa i sve se kuva uz dodavanje vode, dok ne omekša. Potom se dodaje cvekla i brašno razmućeno u mlijeku. U čorbu se može ubaciti i sušeno ili svježe meso, ali je to uglavnom čorba od povrća koja se jede uz heljdinu kažu i to može da bude kompletan obrok.
Glas Srpske