Božana Simatović (47) jedini je stanovnik Prijedora, a možda i šireg okruženja koja živi i radi na svom radnom mjestu u kiosku.
Budući da je morala da izađe iz stana jer nije mogla da plaća režijske troškove, svoje stvari je preselila u prizemlje zgrade u ulici Save Kovačevića gdje tri mjeseca samostalno drži kiosk.
– Radim 15 sati dnevno, a onda se sa sinom povučem u drugi dio kioska koji nam je odnedavno postao kuća. Strahujem ponekad noću, ali umor me brzo savlada tako da i ne znam kad prije svane da opet počinje novi radni dan – priča Božana.
Sve bi to bilo i razumljivo da je riječ o povremenom boravku u kiosku, međutim Božani i njenom četrnaestogodišnjem sinu ovo je jedini dom.
– Majka mi pošalje ručak, kod prijateljice odem da se okupam, ovdje sin uči i to je naša stvarnost – priča Božana dodajući da se do sada nije nikome obraćala za pomoć jer je smatrala da ona ima snage i da sve može da izdrži, te da nije najugroženija.
A da je sudbina nije nimalo mazila potvrđuje i činjenica da je od kada se udala 1986. uvijek bila podstanar, 2002. godine napustio suprug, koji je otišao u svijet da se snađe i nije se vratio, a 2004. godine je oboljela od karcinoma dojke.
– I to sam nekako prebrodila, šest godina je trajala borba, ali i ona još teža da uz pomoć stručnih lica sinu povratim snagu i vjeru u ljude i u život. Vjerujte nije bilo nimalo lako, u svemu tome on je odrastao i osjećao da je napušten – priča Božana.
Kaže da je sve doskora vjerovala i u sebe i u ljude, a sad sve manje. Ne želeći nikoga da optužuje kaže da je zajedno sa kumom otvorila kiosk, ali da su sve kreditne obaveze ostale da ih Božana plaća.
– Moji rashodi su oko 1.000 maraka sa svim kreditima, tako da ne znam kako ću sve da izdržim. Dođe mi da se ubijem, a onda me nešto vrati jer ne želim da kukavički napustim sve – kaže Božana.
I dok majka po cijeli dan prodaje štampu i drugu robu, sin ide u školu, da bi se uveče sastali kao svaka mala porodica oko večere, televizijskog programa i domaćih zadatka. Sve kao u svakom drugom domu, ali ovoga puta u kiosku.
Kćerka u inostranstvu
Božana ima i kćerku koju je dala na izdržavanje sestri i zetu. Oni žive u inostranstvu i finansiraju kćerkine studije. Kaže da će, ako bude imala snage, nastaviti započetu gradnju svoje kuće na roditeljskom imanju.
– Svako jutro nosim teret, slažem štampu i ostalu robu, a morala bih da živim sasvim drugačije jer moja bolest često ima recidive. Ne žalim što se toliko mučim, jer želim da moja djeca imaju bolji život – istakla je Božana.
Glas Srpske