Prijedorčanin Radovan Pekić iz sela Malo Palančište već 30 godina prikuplja predmete iz davne prošlosti naroda Potkozarja i sada se može pohvaliti da posjeduje pravu malu etno-zbirku.
Kaže da sakuplja predmete iz vremena predaka kako bi omladina Potkozarja znala kakvi su nekada bili običaji i kako se živjelo.
– Sudbina je htjela da se poslije teškog života poslije onog rata otisnem u daleki svijet. Ljubav prema domovini i rodnom kraju vratila me pod Kozaru, odakle je rodom moja supruga Vuka – priča Radovan.
Prikupio je Rade eksponate kojima se malo ko može pohvaliti u bližoj okolini, kao što su drvena kolijevka i korito u kojem su se nekada kupale bebe, bošča, nošnje, verige…
Kaže da mnoge predmete izvlači iz zaborava, čuva od svakojakog propadanja i voleći ih i pazeći čini ih dugovječnim.
– Ovakvi predmeti, kao što je nekadašnja brema u kojoj su ljudi našeg kraja donosili vodu, natra na kojoj su tkale naše bake, korita, kolijevka, rekviziti za pranje veša, stara pegla, preslica, muška i ženska narodna nošnja pravi su unikati. Malo gdje se danas mogu naći jer su naša sela prazna, ljudi koji su ih koristili nisu među živima, a mladi to nisu sačuvali – kaže Radovan i dodaje da mu je oduvijek bila želja da na ovom mjestu napravi etno-centar.
Radovan i Vuka borave u maloj etno-kući koju je sam izgradio. U njoj kao da je vrijeme stalo. Tkane prostirke, stari namještaj, protkano pruće kao pomoćni zid i vatra u starom šporetu samo su dio ambijenta u kojem boravi ovo dvoje ljudi.
Dvorište Pekića prepuno je starih konjskih zaprega koje je koristio običan seljak, ali i onih za tadašnju gospodu, vršalica, sijačica, a tu je i trijem za čišćenje žita.
– Za svaku od ovih sitnica sam se vezao i svaka ima svoju priču – kaže Pekić i pokazuje preslice koje su, kako tvrdi, stare i po nekoliko vijekova i zato bi najviše volio sve ovo da stavi na sigurno mjesto. Imao je i taj peh da je prije nekoliko godina, samo u jednoj noći ostao bez 20 drvenih kola, koja su, kako saznaje, završila na otpadu za staro gvožđe.
Za njegovu malu etno-zbirku čuo je veliki broj ljudi, pa su mnogi dolazili da pogledaju sitnice koje ih vraćaju u daleku prošlost.
Pjesma
Iako ga zdravlje već polako izdaje, Radovan uvijek može da zapjeva koju narodnu, uz rime samo njemu znane. Kako i ne bi kada je cijeli životni vijek vezao za kulturno-umjetnička društva Potkozarja koja njeguju običaje i kulturu naroda ovog dijela Srpske.
Glas Srpske
