Iva Dragojević: I ja sam prijevremeno rođena beba

Iva Dragojević /14/ iz Prijedora učestvovaće u humanitarnoj akciji „S ljubavlju hrabrim srcima“ koja se jedanaestu godinu sprovodi pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Srpske, a koja je ove godine posvećena osnivanju banke humanog mlijeka u Srpskoj.

I ja sam prijevremeno rođena beba – kaže Iva dok namješta masku i dodaje:

– Imam stotinu maski. Pa, zavisi šta obučem, tako biram i maske. Nije da se bojim korone, nego se čuvam. I tako svi mi u porodici isto.

Na razgovor za agenciju Srna dolazi nakon nastave. Petak je jedan od rijetkih dana kada nema drugih obaveza. Pita može li malo probati violinu. Slično se svira i čelo, samo ovoliko je veći razmak između tonova /pokazuje prstima/. Pita može li malo i klavir; kod nje je električni, da ne smeta komšijama. Zna napamet šta će je novinari pitati: čime se sve bavi i kako uspijeva da sve postigne, ali se svejedno raduje.

– A, gdje će to biti objavljeno, je l’ u nekim novinama? – pita Iva.

Za vrijeme intervjua zazvoni joj telefon. ITC RTRS Prijedor želi da dogovori snimanje istim povodom. Može sutra, između kursa njemačkog jezika i treninga fudbala.

– Јoj, moram na frizuru. Najviše volim pletenice „riblja kost“. Tako mi kosa bude najurednija. A, šta ću obući? Ma, hlače i džemper, to je standardno. Ne mogu ništa svečano, jer snima se i na ulici – razmišlja naglas.

Iva je učenica 9. razreda Osnovne škole „Desanka Maksimović“ Prijedor i šestog razreda osnovne muzičke škole na odsjecima klavir i violončelo. Nakon petog razreda klavira, proglašena je najboljom učenicom Muzičke škole „Savo Balaban“ Prijedor, a jedne godine na prijemu kod najviših zvaničnika Republike Srpske za učenike koji osvoje najbolje rzultate na republičkim takmičenjima prozvana je čak tri puta.

– Došla sam kući sa tri kese poklona – smije se Iva.

Te je godine osvojila prve nagrade na republičkom takmičenju muzičkih škola u kategorijama violončelo, kamerni trio i solfeđo. Ne zna napamet nabrojati sve nagrade i priznanja koja je osvojila do sada. Najdraže su joj prve nagrade iz klavira sa međunarodnih takmičenja u Parizu, Bijeljini, Smederevu, pobjeda na karaokama u Prijedoru 2018. i dvije nagrade sa Đurđevdanskog festivala /2015. treća nagrada za kompoziciju i 2017. u duetu sa Teodorom Ratković prva nagrada za kompoziciju/.

– Volim biti dobra u svemu što radim. I sve čime se bavim biram jer volim. Trudim se da sve radim najbolje što mogu. Znam i za fer plej. Kad je neko bolji, kažem svaka čast. Znam se nositi s porazom. Ako radim nešto bez volje, onda to propada. Ne volim da nešto ostane neurađeno do kraja. Zadovoljna sam kad u nečemu uspijem. I volim kad me zbog toga zovu novinari, to mi je isto potvrda da nešto radim dobro – govori Iva.

Zbog dobrih rezultata na takmičenjima iz matematike i fizike i zbog zainteresovanosti za programiranje i robotiku, nastavnica informatike predložila joj je da konkuriše za Ljetnu naučnu školu u Istraživačkoj stanici Petnica.

– Јeste li čuli za Petnicu, znate li šta je to – pita ona.

– Bila sam jedina iz BiH. Tamo nemaju Majkrosoft uopšte, samo Linuks i Ios – dodaje zadivljeno, nakon što je prepričala svoje iskustvo iz čuvenog sela kod Valjeva.

Ivine vanškolske aktivnosti su strani jezici /u engleskom je trenutno na nivou C1, a u njemačkom na B2.1/, fudbal, programiranje. Pjeva u horu Vila, redovno i u crkvi, a članica je i novoosnovanog Gradskog hora Prijedor. Na društvenim mrežama zanima je muzika. Voli pjevati i voli čuti kako drugi pjevaju, a ponekad gleda i tutorijale za programiranje.

– Ima u školi predmeta koje ne volim, ali i iz njih imam dobre ocjene jer ih učim i bez obzira na to što ih ne volim. Susretala sam se s prozivkama da sam štreberka još od petog razreda. Navikla sam se na to i naučila sam da me to ne dotiče. S tim se suočava mnogo djece koja su odlični učenici. Zato i nemam veliki krug prijatelja, nego nekoliko bliskih, a najviše se družim s porodicom – naglašava Iva.

Ivina majka Snežana je psihijatar i radi u prijedorskoj bolnici. Tata Zoran je mašinski inženjer i zaposlen je u prijedorskoj Toplani. Radovala se saznanju da će dobiti sestru, a kada se rodila Јana /2013/, najprije je bila ljubomorna.

– Kad su je donijeli kući, ja uopšte nisam htjela da joj prilazim. Bila sam ljuta što više nisam sama. Mislila sam da je ona tu kao neki uljez i da neće ostati. Trajalo je to dva-tri mjeseca, a poslije je sve bilo super. Sad se dobro slažemo, sad smo i drugarice – prisjeća se ona.

Piše poeziju i komponuje pjesme. Stihove jedne ljubavne šalje viberom.

– Možete li mi tu objaviti? – pita, a oči joj igraju.

Nije lako biti Ivin roditelj – ona je neobično dijete

Mama Snežana kaže da nije lako biti Ivin roditelj, da je ona neobično dijete u svakom pogledu, da ju je teško pratiti pored svih obaveza koje roditelji imaju, ali da je sreća da ona sve svoje obaveze završava sama.

– Ima našu svu podršku, ljubav i pažnju. Ponekad ni ne shvatamo šta želi od nas, ali se trudimo kako znamo i umijemo. Ide u crkvu, poštuje Boga i živi u duhu pravoslavlja – ističe Snežana.

Iva je rođena na početku 37. gestacijske nedjelje sa tjelesnom masom od 2.350 grama. U Kliničko-bolničkom centru Zvezdara u Beogradu provela je 12 dana na takozvanoj toploj podlozi.

– Ona je prijevremeno rođeno i dojeno dijete. Eh, da mi je tada neko rekao da će jednog dana učestvovati u humanitarnoj akciji prikupljanja novca za otvaranje banke humanog mlijeka… – srećna je i ponosna majka Snežana.

Izvor: SRNA – RTRS

Comments are closed.