Danko (43) i Ljiljana (36) Malešević, mještani Aerodromskog naselja u Prijedoru, roditelji su devetoro djece uzrasta od četiri do 16 godina, ponosno i već dugo nose titulu jedne od najbrojnijih porodica u ovom gradu.
„Titulu“, priznaje Danko, nisu stekli slučajno. Sve i jedno dijete Maleševića počev od nastarije Sare (16), pa Magdalene (15), Davida (13), Danila (12), Lazara (10), Mile (8), Eve (6) i blizanki Rahele i Rebeke (4) na svijet je došlo uz njihovu veliku želju. I biće ih, kako Danko obećava, zasigurno još, mada se o njegovim najavama nije mogla izjasniti Ljiljana, koja je u vrijeme naše posjete bila na radnom mjestu.
– Iskreno, nismo planirali ovoliko djece, no dolazili su jedno za drugim i to smo shvatili kao božiji dar i veliku sreću – priča uvijek nasmijani Danko i dodaje da im u podizanju djece i nije uvijek bilo tako lako.
Pogotovo u vrijeme kad su gradili kuću, podigli kredite, a Ljiljana bila bez posla. No, ni tad nisu poklekli duhom, jer je sve vrijeme bilo važno samo to da su djeca zdrava i da imaju dovoljno, a nikad previše.
– Naučili smo ih i da se međusobno poštuju, da ne budu sebični. Sve što dobiju, počev od najmanjeg slatkiša, podijele među sobom. Najviše novca, ipak, odlazi na hranu, gotovo pola moje plate, mada nikad ne znam koliko tačno hljebova trebam dnevno da kupim. Nekad je to pet, kad su jako gladni, nekad su dovoljna i samo dva. Ljiljana i ja sebe smatramo sretnicima, jer svojoj djeci možemo bar osnovno priuštiti. Ostalim višečlanim porodicama u Prijedoru, koliko znam, i nije baš lako jer neke od njih žive isključivo od sramotno malog dječijeg doplatka – kaže Danko.
Kuća im liči na oveći dječiji vrtić u kojem vrlo važno mjesto zauzima i pravi mali kućni orkestar, sa klavijaturom, gitarama i klarinetom, koje sviraju Magdalena, Danilo, Lazar, David i Mile, inače dobri učenici i prijedorske Muzičke škole.
Maleševići na putovanja odlaze s dva auta. Jedno vozi Ljiljana, drugo Danko, koji inače radi kao izvršni direktor hrišćanske humanitarne organizacije „Hleb života“ u Prijedoru. Kombi s više sjedišta bio bi, priznaje, pravo rješenje za ovu veliku i srećnu porodicu.
– Razmišljali smo i o tom, no nismo ga još nabavili – kaže Danko.
On je u Prijedor došao iz Prnjavora, iz sela Vijačani, u kojem je rođen u višečlanoj porodici. I njegova majka imala je desetoro braće i sestara, kojima je svojevremeno i Tito kumovao.
Izvor: Dnevni avaz