Kada doktor postane pacijent – iz dežurstva u banjalučki studenjak

Prijedorčanin Goran Predojević /38/ ujutro je izašao iz dežurstva, sačekao rezultate testa na virus korona i saznao da je, isto kao i nakon rada u kovid bolnici, negativan, ali će tog istog dana, kasno u noć, čuti da je u pitanju – greška.

„Bilo je oko 22:30. Uspavljivao sam djecu i telefon nije bio uza me. Poslije vidim propuštene pozive. Jedan od infektologa, jedan od epidemiologa. Zaledio sam se. Vidim da imam i poruku od epidemiologa – ne smijem je otvoriti. Nazovem prvo infektologa. Javi se kolega i kaže mi – pozitivan“, prepričava Goran u razgovoru za Agenciju Srna u petak, 15. maja, uveče iz sobe Studentskog doma „Nikola Tesla“ u Banjaluci.

Prvobitno je ovaj intervju bio dogovaran o temi rad u kovid bolnici za ljekara koji nije infektolog po struci, ali se vremenom situacija promijenila – i, umjesto kao ljekar u dežurstvu, našao se u ulozi pacijenta u izolatoriju.

„Mogu ja i ovdje, u Studenjaku, malo zaći u vizitu. Evo, kroz prozor gledam sobu u kojoj sam živio pet godina kad sam studirao. Isto je kao nekad, samo sam malo stariji“, smije se i šali. Ispred je dječiji krevetac. Čuju se djeca kako trčkaraju po hodnicima.

Iz sobe ne izlazi, osim po hranu, a i to s rukavicama i maskom i kada u blizini nema ljudi. Ne želi u kontakt sa sustanarima, da se ne izloži riziku od zaraze, jer vjeruje da je pozitivan rezultat testa bio greška. Dobro se osjeća, nema nikakvih tegoba niti simptoma. „Ma, ja bih sad mogao fudbala igrati“, dodaje on.

Nakon sat i po razgovora, oko 20:00 časova, prekida vezu da provjeri da nije slučajno došao nalaz. Poslije 20-ak minuta zove da nastavimo intervju. Rezultata još nema. U subotu ujutro javlja: „Drugi nalaz je negativan. Sad čekam retestiranje. Ako se ponovi negativan, eto mene kući“.

Predojević je šef Odsjeka interne medicine u bolnici „Doktor Mladen Stojanović“ Prijedor. Nakon što je potvrđena zaraza kod dviju medicinskih sestara i dva pacijenta ove ustanove, jedan broj radnika je otišao u izolaciju, te je i rad onih koji nisu bili s njima u kontaktu postao učestaliji. Tako je i ovog ljekara njegova načelnica nazvala u srijedu veče, 13. maja, rekla mu da je jutrošnji test negativan i pitala može li da radi i sutra, iako je toga jutra izašao iz dežurstva.

„Rekao sam da mogu. Sad je situacija takva, ako treba pet dana zaredom – pet dana. Što se tiče rezultata testa, drugačije nisam ni očekivao. Znam da sam i profesionalno i lično ispoštovao sve mjere zaštite i više sam to testiranje doživljavao kao formalnost kroz koju se mora proći kada radiš s pacijentima. Ali, na kraju toga istog dana oko mene će se svijet okrenuti. Sve sam mislio desiće se kao kad sanjaš ružan san i u podsvijesti znaš da je to san i trudiš se da se probudiš“, sjeća se Goran.

Goran je nazvao ljude s kojima je bio u kontaktu i rekao im da je pozitivan, da se oni tu noć izoluju od ukućana i da čekaju ujutro poziv i dalje instrukcije Higijensko-epidemiološke službe, a on sam svoje kontakte dostavio je ovoj službi.

„Teško pozivati ljude s kojima si bio u kontaktu i saopštavati im da si pozitivan. Meni je u opisu redovnog posla saopštavati članovima porodice da je pacijent umro. To se najčešće dešava nakon pokušaja reanimacija i ja sam za ovih 12 godina staža na to se navikao. Ovo sad je bilo teže. Strahovit je teret nositi se s mišlju da si sam možda nekoga zarazio i ugrozio nečiju porodicu“, kazuje Goran.

On naglašava da niko od kolega koji su do sada radili u prijedorskoj kovid bolnici nije pozitivan niti je iko od kolega koji su s njim bili u smjenama pozitivan, da je on sam testiran ne zato što je bio u riziku od kontakata nego zato što je stalno u radnom procesu, te da samim tim nije ni imao mjeru izolacije.

„Kada je u naše kovid odjeljenje smješten prvi pacijent, formirani su timovi od po četiri ljekara i po osam medicinskih sestara koji rade u turnusima od po 20 dana. Raspoređeni smo mi mlađi, jer ne spadamo u rizične grupe. Niko se nije bunio. Strah je normalan, ali ne smije da te parališe u poslu, kojim god da se baviš. Ko se boji, neka studira ekonomiju“, navodi Predojević.

Prema njegovim riječima, internisti rade i na infektologiji, a, osim toga, ovaj virus je jednako nov i nepoznat i infektolozima, kao i svim drugim specijalnostima. Takođe, sam stručni dio posla nije problem u kovid bolnici, budući da za sve postoje propisane procedure i da ima dovoljno zaštitne opreme.

„Meni je lično jedino to i bilo teško. Maska, naočale, vizir, kapa, kaljače, odijelo, tri para rukavica. Nikad prije nisam u tome radio. Čitava procedura je to sve obući i staviti na sebe, a još veća skinuti, jer kad se oblačiš to je sve čisto, a kad se skidaš to je sve kontaminirano i potrebna je velika koncentracija da ne dodirneš ničim to nečisto. Tu se ni najmanja greška ne smije desiti. Onda te popršću alkoholom i tako, mokar do kože, desetak minuta stojiš napolju“, nabraja Goran.

Kolege su se šalile da više njemu neće davati da testira pacijente, pošto se za prvih pet ljudi koje je on odlučio testirati ispostavilo da su pozitivni.

„U svom dežurstvu imam autonomiju donijeti odluku o tome koga testirati, a koga ne. Ja sam testirao svakog ko je bio febrilan. I opet ću sve isto raditi kad se vratim. I vratiću se opet i u kovid bolnicu, ja svoj posao volim“, poručuje Goran.

Ispred zgrade ga je u četvrtak, 14. maja, ujutro čekalo vozilo saniteta koje će ga najprije prevesti do prijedorske bolnice na retestiranje, a potom u Banjaluku. Ispratila ga je supruga Dubravka, a Uroš /8/ i Luka /6/ su bili u dnevnoj sobi. Kada su čuli da tata izlazi iz kuće, potrčali su prema njemu, ali im je morao reći da se vrate.

„To je nekako bilo baš teško, da se ne možeš pozdraviti. Inače, oni misle da sam na poslu u Banjaluci, tako smo se dogovorili da im kažemo. I moram da glumim da odlazim na posao kao i bilo koji drugi dan, a ne znam hoću li ih vidjeti više. Zbog te neizvjesnosti, željan sam ih još više, a ne smijem ih zagrliti, tjeram ih od sebe. Ne znam da sam takvu bol u duši ikad osjetio. Katastrofa… Ne znam, evo, s čim bih taj osjećaj uporedio“, priča Goran.

Smjestio se u dom. I žena, za koju kaže da je previše plašljiva, a i njegovi roditelji, poslije prvobitnog šoka, već drugi dan su se bolje nosili sa situacijom, pa je i njemu bilo lakše. Pomirio se sa situacijom. Nastavio se ponašati kao da je pozitivan rezultat bio greška. Mislio je da se dobro nosi sa situacijom u kojoj se našao. A, onda je uslijedio telefonski poziv.

„Novinarka, predstavila se, zaboravio sam ime. Pitala me je ko je sve bio sa mnom na sastanku i zašto ti ljudi nisu u izolaciji. Zaplakao sam. Ništa drugo me nije pitala. I plakao toliko da sam morao prekinuti vezu. Isplakao sam se kao godina. Nešto me steglo, stislo, nikako prestati plakati. Poslije je zvala ponovo, izvinjavala se. Nema veze, vratiću se ja, a u oči ćemo se pogledati“, kaže Goran.

U vajber grupi sa kolegama, sa kojima se od početka epidemije ne susreće da bi se redukovali kontakti, kaže da je napisao da ne može dočekati da se nađu svi zajedno u kabinetu za endoskopiju, kao nekad, jer će to biti znak da je sve prošlo. Zasad, ostaje u kućnoj izolaciji dvije sedmice, nakon čega se vraća bijelom mantilu. Razgovor završavamo treći dan, sinoć.

„Samo da mi je da dođem kući, da uđem, da gledam oko sebe i da vidim da sam kod svoje kuće, eto samo to mi je bilo na pameti. Stariji sin pita: `Koliko si ti, tata, ljudi izliječio?` `Puno, sine, puno`, kažem mu“, smije se Goran.

On objašnjava da je od tog trenutka kad se vratio svojoj kući, u svoju porodicu, sve odjednom postalo kao davna prošlost.

„Ne znam šta se to desilo ni kako bih ja to opisao. Potpuno sam relaksiran, kao da se to desilo nekada davno, kao da ja nemam ništa s tim. O tome više ni ne razmišljam“, dodaje Goran.

Goran je rođen 1982. godine u Prijedoru gdje je završio osnovnu školu i srednju medicinsku. Dodiplomski studij /2008/, specijalizaciju iz interne medicine /2014/ i magistarski studije /2018/ završio je na Medicinskom fakultetu u Banjaluci, a subspecijalizaciju iz gastroenterologije /2016/ na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu. Politički je aktivan od 2008. godine i treći mandat odbornik je u Skupštini grada Prijedora. Kugla od svoje 11. godine, predsjednik je Kuglaškog kluba „Rudar“, te jedan od najzaslužnijih za ponovno oživljavanje ovog sporta, gradnju nove kuglane i pokretanje škole kuglanja u gradu na Sani.

„Napokon! Od sutra kuglana počinje sa radom. Prvo kreće KK `Rudar`. Za sve ostale, pratite naš FB“, objavio je odmah po dolasku kući na „Fejsbuk“ stranici kluba.

Izvor: SRNA

Comments are closed.