Područna škola u Gornjoj Dragotinji kod Prijedora, koja ima deset đaka i jednog nastavnika, dotrajala je i u prilično je lošem stanju.
Nastava se odvija u samo jednoj učionici opremljenoj starim klupama i stolicama, te školskom tablom. Na prozorima su popucala stakla, a krov prokišnjava.
Iako uslovi nisu dobri za rad u kombinovanim odjeljenjima od prvog do četvrtog razreda, đaci vrijedno prate predavanja.
„Ðaci su dobri i pored loših uslova koje im pružamo u ovoj prilično oronuloj obrazovnoj ustanovi. Najgore je što nam krov prokišnjava, oluci su dotrajali, stolarija potpuno uništena. Stakla na prozorima krpimo kako znamo i umijemo, a sanitarni čvor je skroz propao“, priča Josip Pavičić, učitelj u školi koji se sa đacima druži šest godina.
Danijela Karlica, učenica trećeg razreda, voljela bi, kaže, da neke stvari u školi budu popravljene.
„Bilo bi lijepo kada krov na školi ne bi prokišnjavao i da imamo nova stakla na prozorima“, govori ova djevojčica.
Ostala djeca kažu da su im potrebne nove školske klupe, a želja je još mnogo.
„Nažalost, đaci ove škole puno toga nemaju i zato smo projekat adaptacije ovog školskog objekta ponudili i lokalnoj administraciji. Prema mojim informacijama, škola u Gornjoj Dragotinji je u opštinskom programu rekonstrukcije, a da li će za veći investicioni zahvat koji je potreban ovom objektu biti novca u vremenu ekonomske krize, to još ne znamo“, ističe Olivera Brdar, direktorica Osnovne škole „Jovan Cvijić“ iz Brezičana, kojoj pripada područna škola u Gornjoj Dragotinji.
U opštinskoj službi tvrde da su matične škole lokalnoj administraciji već podnijele programe za hitnu sanaciju 20 školskih objekata, te da se sa rekonstrukcijom škola već počelo u Gornjim Orlovcima i izgradnjom nove područne škole u selu Bistrica.
Ono što je još problem škole u Gornjoj Dragotinji, ali i drugih područnih škola na području Prijedora je da se iz godine u godinu u njih upisuje sve manji broj učenika. Prema riječima Muhidina Šarića, direktora Osnovne škole „Kozarac“, uz pomoć donacija su obnovljeni neki školski objekti u tom povratničkom mjestu, uslovi za rad i učenje u njima su dobri, ali je đaka sve manje.
„Primjera radi, u selu Kamičani, kod Kozarca, imamo potpuno renoviranu i opremljenu školu u kojoj nastavu pohađa samo 30 učenika. Sa druge strane, školi u Kozarcu pripada i školski objekat u selu Kozaruša, koji je dugo godina bio prihvatni centar za izbjeglice i ljude u nevolji. Napokon je taj centar raspušten, ali je u tom školskom objektu situacija katastrofalna. Teško da će se bez velikih ulaganja škola u Kozaruši vratiti svojoj prvobitnoj namjeni“, tvrdi Šarić.
Kaže da je većina stanovništva otišla u grad da živi, pa je tako u seoskim sredinama i sve manje đaka.
U područnim školama na području Prijedora je katastrofalna situacija sa vodosnabdijevanjem.
„U 13 područnih škola, koje smo obišli, situacija sa vodosnabdijevanjem je prilično alarmantna. U mnogim sredinama se septička jama nalazi samo četiri metra od bunara iz kog se pitkom vodom snabdijevaju škole. Osim toga, te obrazovne ustanove ne posjeduju ni valjanu dokumentaciju o zaštiti postojećih bunara od površinskih voda, ali ni program rekonstrukcije prilično dotrajalih kanalizacionih i vodovodnih instalacija u školskim objektima“, ističe Stanko Marković, član tima koji je obišao teren. On navodi da će taj tim nadležnima predložiti hitne sanacione mjere i sredstva koja su potrebna da situacija sa vodosnabdijevanjem u područnim školama bude popravljena. Do konačnog rješenja, đaci u područnim školama su navikli da vodu za piće donose od svojih kuća u flašicama.
Izvor: Nezavisne novine