Posljednji ispraćaj Jelene Trikić, Majke Hrabrost kako su je zbog njene odlučnosti da založi sopstveni život da bi na svijet donijela novi, mnogi u Srpskoj prozvali, obavljen je u ponedjeljak u njenom rodnom Drvaru na groblju Spasovina.
Preminula je u nedjelju u Kliničkom centru Banjaluka, 39 dana poslije porođaja, a za njom su ostali da tuguju roditelji Vladimir i Milkica, suprug Goran Dunović i sin Nikola, sestra Vlatka, rodbina i prijatelji, ali i svi oni koje je svojom hrabrošću zadivila ova tridesettrogodišnjakinja. Sablasno pusta ostala je i kuća u ulici Anđe Knežević u prijedorskom naselju Puharska, gdje je Jelena provodila bezbrižne djevojačke dane. Nije ostala prazna samo kuća žalosti, opustio je i cijeli komšiluk jer su otputovali u Drvar da svojoj Jeci, kako su je zvali, upale svijeću, polože cvijet na njen grob i kažu posljednje „zbogom“.
Kroz suze pričaju da ih je sve „zadužila“ svojom hrabrošću i dobrotom, a sada ne znaju kako će bez Jelene koja je vedrinom obasjavala cijelu ulicu. Sjećaju se kada je 1995. godine doselila u Prijedor, tada se upisala u drugi razred Ekonomske škole i veoma brzo postala uzor svojim vršnjacima.
– Jelena je uvijek bila odlična učenica, divna, vaspitana, tiha i nenametljiva. Redovno je i temeljno učila i pored toga što je sa sestrom i porodicom stanovala u napuštenoj kući uz prugu, blizu „Žitoprometa“. Nije imala uslove, ali je imala veliku želju da uspije, što je i poslije bilo njena vodilja kroz život – ispričala je razredni starješina Zora Džimrić.
Njeni roditelji su nadničili, a kada su se vratili u Drvar, Jelena je ostala da završi školu. Kasnije je otišla na studije ekonomije u Banjaluku i uprkos bolesti završila fakultet sa odličnim prosjekom.
Svi koji su je znali, pogotovo školski drugovi bodrili su je i govorili da je svakako očekuju na proslavi 15. godišnjice mature koja je trebalo da bude 2014. godine. Mnogi nisu ni znali da je bolesna sve dok se putem „Glasa Srpske“, koji je prvi pisao o ovoj hrabroj majci, nije saznalo da je rodila dijete. Tokom trudnoće, njeno liječenje je obustavljeno, a bolest je uznapredovala, tako da su sve dalje prognoze za njeno izlječenje bile neizvjesne.
Ipak, ispunila je svoju posljednju i najveću želju, na svijet je donijela zdravog sina Nikolu, koji je na rođenju imao 1.970 grama. Medicina tvrdi da beba prepoznaje majčin glas kada se rodi, a to je osjećala i Jelena koja je čak smogla snagu da iz bolničke postelje ustane i obiđe svog dječaka. Mali Nikola je imao sreće da upozna svoju izuzetnu majku, doduše kratko i još kraće joj se radovao, ali je sigurno da je 39 dana njene radosti zbog njegovog rođenja veće nego nečiji čitav život.
Tužan je u ponedjeljak bio Prijedor i cijela RS, ali i ponosni što je Jelena pokazala koliko može da bude jaka jedna žena. Svi obećavaju i da će pomoći da mali Nikola raste i napreduje kako bi živjela priča o hrabrosti njegove majke.
Priča o Jeleni
Jeleni je 2007. godine otkriven tumor na mozgu, a poslije dvije operacije odlučila je da ostvari svoju veliku želju – da rodi dijete i da osjeti kako je biti majka, u čemu je dobila podršku supruga, a „Glas Srpske“ je imao čast da objavi priču sa majkom hrabrosti nekoliko dana poslije porođaja.
– Do sada sam imala dvije operacije i kada sam bila u bolnici na terapijama, odlučila sam da hoću da imam dijete, koje će moći da mi dođe u posjetu. Željela sam da vidim kako je biti majka i suprug me je u tome podržao – ispričala je Trikićeva.
Svjesna da je tokom trudnoće, bolest je uznapredovala, Jelena nam je rekla da je srećna jer drži svoje dijete u naručju.
Da je veliki borac, Jelena je pokazala i tako što je, iako oboljela upisala ekonomski fakultet i završila ga početkom ove godine.
Glas Srpske