– Preko rodbine i prijatelja iz zavičaja čuli smo za Draganove muke, da je oslepeo i da mora na operaciju kako bi bar koju desetinu procenata vida vratio, da bi mogao sam bar da se kreće – kaže Dosta Miki Bauer i dodaje kako ljudima u teškim trenucima treba pomoći da reše neki veliki problem.
– Nešto mi donatori, nešto oni i lakše će prevazići tešku situaciju, jer gubitak vida menja život čoveku – nastavlja puna razumevanja Dosta Miki Bauer, prema kojoj život takođe nije bio milostiv.
Pedesetšestogodišnji Dragan Lekić iz Prijedora nije ni slutio šta će ga snaći kada je počeo intenzivno da gubi najdragocenije ljudsko čulo, a to je vid. Shvativši da teško uspeva i da se potpiše, shvatio je i u kojoj ga je meri vid već napustio i obratio se lekaru, koji je odmah posumnjao da je to posledica dijabetesa. Upućen je na dalja ispitivanja. Na osnovu nalaza je konstatovano da već najmanje sedam godina boluje od dijabetesa, a da to ne zna. Međutim, u tom vremenu ova podmukla bolest uzela je svoje – Draganov vid je toliko oštetila da je bio pred slepilom.
Sve to događalo se pre sedam godina. Počeo je da prima „insulin“ i ubrzo je na jedno oko potpuno obnevideo.
– Do sada sam na jednom oku imao dve, a na drugom jednu operaciju. Nekako sam se borio do pre šest meseci, vozio sam auto i kretao se normalno, ali onda sam oslepeo i na drugo oko i sada ni do toaleta više ne mogu sam, četvorogodišnji unuk me vodi – priča Dragan.
Nade da mu se vid delimično vrati ima, ali on nema 3.500 evra.
– Operacija je zakazana na klinici „Sveti Vid“ u Beogradu. Ovde smo uradili potrebne nalaze jer bi tamo koštale 1.500 evra, ali dva će ipak morati da uradi u „Svetom Vidu“ i plati 250 evra. Novac za operaciju smo pozajmili i ne znam kako ćemo i kada to vratiti jer banke nam ne daju više kredit, a sa ovo malo primanja i zarade teško pokrivamo i osnovne životne troškove. Zato smo neizmerno zahvalni ovim zemljacima na pomoći kojom ćemo platiti putne troškove do Beograda i većim delom pomenuti nalaz – kaže kroz suze Jagoda.
– Nakon ove operacije, za mesec dana sledi još jedna. Lekari garantuju da ću nakon tih operativnih zahvata imati čist, ali ne i potpun vid. Cilj mi je da vidim toliko da bih se mogao kretati i da nemam maglu ispred očiju i isprepletene slike kao sada – kaže Dragan.
Briga zbog duga
Do 2000. godine Dragan je radio u Zemljoradničkoj zadruzi. Od tada do 2008. radio je privatno i tada otišao u invalidsku penziju koja danas iznosi 250 maraka. Od toga oko 100 maraka svakog meseca da za lekove.
Njegova supruga Jagoda prodaje voće i povrće na gradskoj tržnici, ali je, kaže, zarada iz dana u dan sve manja.
– U tržnicu dnevno ne uđe pet ljudi i šta vi tu da zaradite, progutaše nas tržni centri i mi se tamo mrznemo džaba. Za lečenje mog muža treba mnogo novca, a u ova teška vremena mi već 20 godina samo preživljavamo. Imamo tri kredita i kuća nam je pod hipotekom, a Dragan mora na operaciju – kaže Jagoda Lekić, brinući za ishod operacije i vraćanje duga.
POZIV DONATORIMA
Ako želite da se uključite u neku od akcija Humanitarnog mosta, javite se na e-mail adresu: hmost@frvesti.com. Dobićete adresu i broj telefona porodice kojoj želite da pomognete i dogovoriti se sa njima o načinu dostave donacije. Informacije možete da dobijete i od novinara Humanitarnog mosta telefonom na br: +381 11 31 93 771 i +381 11 31 90 924.
Vesti-online.com