Milenko Radivojac, zahvaljujući našem listu (Večernje Novosti), putovao svjetom i osvajao nagrade. Odanog čitaoca prati sreća u našim nagradnim igrama, pa je obišao Tenerife, Moskvu…
Otkad znam za sebe u mojoj kući su se čitale „Večernje novosti“, ovim riječima počinje svoju priču Prijedorčanin Milenko Radivojac, inače jedan od najpoznatijih potkozarskih istoričara i direktor današnjeg prijedorskog Muzeja Kozare, koja će nas odvesti na Tenerife i u daleku Rusiju.
– Sve je počelo negdje 1963. godine, kada sam bio u sedmom razredu osnovne škole i kada je moja majka sa liječenja iz Beograda donijela čuvene „Novosti“ – seća se Milenko.
Kaže, u to vrijeme malo ko je redovno čitao dnevnu štampu, ali je njegova porodica tako pre oko pet decenija postala i ostala veliki zaljubljenik u ove novine.
– Ja sam bio „partizanovac“, pa mi je bilo interesantno da čitam sportske članke, a kada se moja majka pretplatila na „Novosti“, mojoj sreći nije bilo kraja – kaže Milenko. – Tako sam redovno počeo da ih čitam, one su bile još jedan član u našoj kući. I kada sam išao u prijedorsku gimnaziju, redovno sam ih čitao, a poslije sam tu praksu nastavio i na fakultetu u Beogradu.
UVIJEK UZ SVOJE ČITAOCE
– Dodatak o Republici Srpskoj mnogo znači, jer su na taj način „Novosti“ još više približene čitaocima ovdje. Čak mislim da je osnivač „Novosti“, nekadašnji direktor „Borbe“ Slobodan Glumac porijeklom iz Prijedora. On je možda čak najveće novinarsko ime poteklo iz ovih krajeva. Umro je pre nekoliko godina, a ja sam kao predsjednik komisije predložio da jedna ulica u Prijedoru dobije njegovo ime i mislim da će se to i desiti – kaže Milenko Radivojac.
Tako je njemu od djetinjstva svakodnevni ritual postao – prvo na trafiku po „Novosti“, koje se lijepo pročitaju od početka do kraja, pa onda u radni dan.
– Kada sam završio fakultet, vratio sam se u Prijedor, ali „Novosti“ su uvijek bile tu. Moj bivši direktor čitao je „Politiku“, pa smo se mjenjali, Ja sam, ipak, više volio „Novosti“, zbog sadržaja, ali posebno zbog predivnih istorijskih feljtona – sjeća se ovaj Prijedorčanin.
Onda, početkom 1979. godine pojavila se u „Novostima“ nagradna igra, u kojoj je prva nagrada bila put u Kinu, druga na Tenerife, a treća – Malaga.
– Prikupim ja i isječem kupone, ponedeljak je, a oni treba da stignu tamo do utorka. Krenem na posao i mislim se da li da ih pošaljem i hoće li to stići do sutra. Tako i odlučim da ih pošaljem, pa šta bude, bude. Sutradan ne stignem ujutro odmah da pročitam novine, kao obično, već tek negdje oko podne. I imam šta da vidim – ugledam svoje ime, osvojio drugu nagradu, put na Tenerife, za jednu osobu, osam dana – sa osmjehom se sjeća Milenko.
Kaže, tada je prvi put letio avionom, lijepo se spremio i pun očekivanja krenuo na svoje nagradno putovanje.
– Jedva me supruga pustila, ali krenem ja. Sletimo u Tenerife, a tamo vruće – 28 stepeni, dok je u Beogradu bilo minus četiri. Ja se obukao, kaput, odijelo, kravata, a vrućina. Na kraju mi je bilo prekrasno – priča on. – Obišli smo ostrvo Tenerife, plantaže banana, vulkanaski dio ostrva, putovanje za nezaborav. Vidio sam i kuću Elizabet Tejlor, jer Tenerife su nekada bili meka svjetskog turizma. Bila je to i bescarinska zona. Ja sam tada sebi kupio moderni, digitalni sat koji se tek pojavio, pa došao u Prijedor, a svi gledaju u njega.
NAGRADE GA PRATE
Milenka Radivojca nije sreća pratila samo u nagradama „Večernjih novosti“. Igrajući nagradnu igru prijedorskog lista „Kozarski vjesnik“, pre nekoliko godina, dobio je električni šporet, koji je, doduše, po želji sina, zamjenio za računar. Prije dvije godine u nagradnoj igri jedne benzinske pumpe osvojio je i nagradno putovanje u Tunis, gdje je na ljetovanje otputovao sa suprugom. – Nikada ne igram loto, a supruga mi stalno govori da treba da počnem – kaže Milenko Radivojac. Možda svako na neki način dobije svoju životnu sedmicu, a Milenkova je, ko zna, u lijepim nagradama i putovanjima.
Tu se priča o sreći u nagradnim igrama „Novosti“ ne završava. Sledeće godine, 1980, prva nagrada bila je putovanje na Olimpijadu u Moskvu. Srećne ruke bio je i ovog puta.
– Već sam imao bebu od četiri meseca, supruga se razgoropadila što idem, ali opet se pomirila s tim – kaže Radivojac. – Osam dana sam proveo u Moskvi, imao sam plaćene ulaznice za sva finalna takmičenja. Atletika me je oduševila… Te godine u boksu smo osvojili zlato, u fudbalu smo izgubili od Rusa. Boravak u SSSR me oduševio. U povratku, u avionu smo putovali sa nekim sportistima.
Međutim, kada neko ima sreće u nagradnim igrama, onda, sudeći po ovoj priči, ima je uvijek. Prije poslednjeg rata pojavile su se u prodaji naftne peći, koje su bile i prva nagrada u novoj nagradnoj igri „Večernjih novosti“.
– Moj otac je bio malo revnosniji od mene, prikupio je najviše kupona i mi to pošaljemo. Dobijemo naftnu peć, ali ona nikako da stigne nekih tridesetak dana, pa mi nazovemo „Novosti“. I jednog dana dođe obavještenje – stigla naftna peć. Brat i ja odemo na željezničku stanicu da je podignemo, a ona prekrasna – „alfa“, sa kaminom. Međutim, dva dana kasnije, poštar opet nosi obaveštenje – stigla još jedna naftna peć. Kaže moj otac – ja o tome neću ništa da znam, ali ja i brat opet odemo na željezničku stanicu i podignemo i tu drugu peć, koja je stigla neplanski, vjerovatno greškom – sa osmjehom se sjeća Milenko.
Nemaju „Novosti“ posebno mjesto u životu Milenka Radivojca samo zbog nagrada. Kaže da su one bile i ostale novinarski, nenadmašni brend.
Izvor: Novosti.rs