Već po ko zna koji put, sala u kojoj se koncert održava je gotovo prazna. Na koncertu Amicus tria je bilo 67 duša; a i tih 67 duša, većinom su se ponašali neprimjereno. I prema ustanovi u kojoj se nalaze i programu kojem prisustvuju i potpuno bez razumijevanja prema onoj mizernoj manjini koja je stvarno željela da sluša koncert.
Sa druge strane to je uglavnom bila publika koju su činili učenici Muzičke škole pa je u tom smislu ova moja kritika još ozbiljnija i teža.
Prijedor je po ko zna koji put pokazao da nije dostojan kvalitetnih i visokih vrijednost kada je u pitanju umjetnička muzika; ovaj koncert je još jednom potvrdio da smo mi mala sredina koja ne umije da prepozna i vrednuje bilo šta što nema veze sa prostom pučkom zabavom niskih etičkih i estetskih pobuda.
Kada sve ovo saberemo, potpuno je apsurdno govoriti o kvaliteti koncerta jer, pitam se, zašto je to uopšte važno!!!
Ali ako se neko i bude zapitao šta je propustio… Tri sjajna muzičara koji su komunicirali instrumentima i to na način da ta komunikacija bude svima potpuno jasna. Izbor i kreiranje programa na način da obrade poznate kompozicije iz opusa još poznatijih kompozitora kako bi sve to približili svakom slušaocu je samo za pohvalu.
Nažalost, propustili ste sjajan koncert!!!
Igor Motl