“Svaki kamen prolazi kroz čekić i nakovanj i sve se to oblikuje i radi ručno. Zato i izrada mozaika, ako ga hoćeš uraditi pošteno, dugo traje, jer se kroz sve mora osjetiti i umjetnost. Nakon izrade i oblikovanja svakog kamenčića, dolazi i postavljanje mozaika po segmentima. Sve se mora uklopiti do savršenstva. Zato smo posebno ponosni na prvi prijedorski sakralni zidni mozaik koji smo sin i ja ugradili u katoličku crkvu. Mnogi kažu da je riječ o remek-djelu, a ja puštam da o svemu svoju riječ daju akademski umjetnici”, govori Rudolf Slačala koji kaže da je kod izrade mozaika najvažnije strpljenje. On, sam, je osjetio potrebu da doprinese izgradnji prijedorske katoličke crkve, koja je do temelja porušena u proteklom ratu, a ponovo će svoja vrata vjernicima otvoriti u avgustu ove godine.
“Radio sam svete Josipa i Mariju, koji se nalaze s lijeve i desne strane oltara u banjalučkoj katedrali. U centralnom dijelu se nalazi vitraž poznatog umjetnika Ive Dulčića, poznatog domaćeg i evropskog slikara. Tada je biskup bio Pihler, a ja sam, 2001. godine, takođe po narudžbi biskupa Komarice, radio na enterijeru katedrale u Banjaluci i uradio još jedan mozaik. Nakon što su moje djelo u Prijedoru vidjeli predstavnici Ukrajinske crkve, dobio sam novu ponudu da radim i na tom vjerskom objektu, ali i mozaik katoličke crkve Srca Isusova u Šurkovcu.
Rudolfov sin Bojan Slačala, koji zajedno sa ocem izrađuje mozaike u sakralnim objektima, ali po narudžbi i u prijedorskim kafićima, kaže da se, inače, bavi modernom umjetnošću, ali da ga interesuje i rad sa ocem, sa kojim u kućnom ateljeu provodi najveći dio slobodnog vremena.
Dvojica prijedorskih umjetnika teže da u svom gradu naprave novo remek djelo. Tvrde da imaju viziju za izgradnju pokretnih skulptura na vodi. Ali za takvo čudo, Slačalama nedostaje para, mada je riječ o univerzalnoj umjetnosti koja bi, po njihovom mišljenju, zadivila svijet.
Tekst – Kozarski vjesnik
Foto – GradPrijedor.com