Najstarija Prijedorčanka Mika Ćulibrk u ponedjeljak je u društvu kćerke Mileve i nekoliko komšinica proslavila 101. rođendan, a gosti su i juče pristizali. Uz piće, meze i neizbježnu rođendansku tortu baki Miki upućene su iskrene najljepše želje.
Iako je zagazila u jedanaestu deceniju života, još uvijek dobro čuje i vidi. I danas se bavi rukotvorinama, posebno pletenjem i heklanjem, što joj je jedna od svakodnevnih zanimacija. Kaže da voli da gleda igrane serije, pije „koka-kolu“ i domaću rakiju s medom. Najviše žali što nema svojih vršnjaka s kojima bi mogla da prebaci koju riječ, ali je često obiđu komšinice.
– Baka Mika je lijek za nas. Kada razgovaramo sa njom, osjećamo nekakvu pozitivnu energiju. Njene riječi su za nas lijek protiv stresa i depresije – kažu Mikine komšinice Sava, Zdravka i Anđa koje su baki napisale i posebno pismo zahvalnosti.
Zdravlje ovu staricu dobro služi. Ne osjeća nikakve tegobe niti troši bilo kakve lijekove.
– Lijekove ne trošim niti namjeravam da ih trošim. Dok budem zdrava, živjeću, a kada se razbolim, tada je sigurno smrt došla po mene i neću ići ljekaru – kaže Mika, koja je posljednji put kod doktora bila prije 20 godina kada je ozlijedila šaku.
Svoju dugovječnost ova starica vidi u genetici. Otac i djed su joj, priča nam, prevalili stotinu godina.
– Djed mi je živio 116 godina. Otac je isto prevalio stotu. Koliko ću dugo ja, nisam sigurna, ali koliko god da živim, i ovo vijeka mi je dovoljno – priča baka Mika koja je preživjela četiri rata, te u svom vijeku promijenila nekoliko vladara i država. Hranu nikada nije birala niti je, veli, bila u prilici da bira.
– Živjela sam teško. U Drugom ratu izgubila muža. Sama odgajala djecu. Borila se za život radeći za nadnicu. Sve se nekako izguralo i, evo, posljednjih nekoliko godina znam da živim i uživam u životu – veli baka Mika, koja svaki lijepi dan koristi za šetnju po naselju Urije gdje posljednjih 15 godina živi sa kćerkom Milevom. Problem joj nije ni to što stanuje na drugom spratu zgrade u kojoj nema lifta. Bez problema ova starica penje se uz stepenice, i to mnogo brže od svoje 26 godina mlađe kćerke Mileve.
Potomci
Od potomaka ova stogodišnjakinja ima samo kćerku Milevu i sina Mirka koji živi u Banjaluci. Ima, kako kaže, četvoro unučadi i isto toliko praunučadi, a najviše žali što nema čukununuke, iako je odavno trebalo da ih ima.
Glas Srpske