Odan kamenu, svoju šansu ovaj slikar, koji u svom rodnom gradu nikad nije imao samostalnu izložbu, dobio je prije dvije godine kada je zajedno sa sinom Bojanom, također akademskim slikarom, za malo para, ali s puno ljubavi, napravio djelo o kojem se i danas govori.
– Radili smo ga osam mjeseci. Iz dana u dan strpljivo smo slagali kamen po kamen. Nije bilo lako, jer smo sve radili ručno. Čekić, ruka i kamen, koji inače mnogo volim kao materijal. Ima ga svakakvog, i mekog i podatnog i tvrdog i u bojama koje samo priroda nudi kao izbor. Ja lično najviše volim ovaj plavi, koji je rijedak i najskuplji – kazuje Slačala dok nam pokazuje šaku plavih svjetlucavih kamenčića koje kao i ostali materijal „nabavlja nekim svojim kanalima i na svim stranama svijeta“.
Čekićem koji je davno napravljen u ljubijskoj livnici Slačala je obradio 80 tona kamena.
– I još me dobro služi, mada sam nedavno izumio mašinu koja obrađuje kamen – kaže Slačala.
Umjetnik koji ne miruje uradio je i božićne jaslice koje zauzimaju počasno mjesto u Crkvi sv. Josipa.
Ljubav na prvi pogled
Rudolf i Nada poznaju se još od gimnazijskih dana.
– Bila je to ljubav na prvi pogled, a tako je i danas – iskreni su Slačale koji su u braku stekli dvojicu sinova, Bojana i Dejana, koji danas žive u Beogradu, a koji će za Božić na porodični ručak po dobroj tradiciji u Prijedor.
Pokretne skulpture
Zadovoljan tragom koji je ostavio, ipak sanja da neko prepozna njegovu viziju pokretne skulpture na vodi, koja bi, prema tvrdnji Slačala, koji za ovaj poduhvat nema novca, lako mogla zadiviti i cijeli svijet.
Tekst i foto – Dnevni avaz
Foto – GradPrijedor.com