Samoća joj najteža

Pava Turudija najstarija mještanka sela Božići, kod Prijedora, naslonjenog na zapadnim obroncima Kozare, i u svojoj devedesetpetoj godini nesmetano obavlja sve poslove u bašti i polju. Snage je, kaže, omanjkalo ali još uvijek bez problema okopava baštu i vodi brigu o svim kućnim poslovima, s obzirom da godinama živi sama.
– Evo baš danas vadim krompir. Dobro je rodio. Nisam puno zasijala. Imam i nešto paradajza, paprike, graha i luka. Sama sam pa mi i ne treba mnogo – priča nam starica koja nas po dobrom starom običaju nudi kafom i pićem.
Već sedam godina, otkako joj je umrla jetrva, živi sama. Samoća joj je, veli, najteža.
– Volim kada mi neko dođe u goste i kada se s njim ispričam koliko-toliko. Nekako mi taj dana bude ispunjen.
Ostalo vrijeme provodim uz radio koji ne gasim po cijeli dan. Televizor nemam. Htjeli su mi kupiti, ali ja kažem da mi je i radio dovoljan. I to je za mene kao televizor samo što nema slike – priča baka Pava kojoj u pomoć često pritekne jedan rođak. Kupi joj, kaže, neophodne namirnice, pomogne joj da obezbijedi drva za zimu i dopremi vode, pošto nema vodovod ni bunar, već vodu donosi sa izvora koji je od kuće udaljen 200 metara.
U životu je, priča nam, mnogo toga pregurala. Rano je ostala bez muža i sama se starala o kćerki koja joj je prije nekoliko godina umrla.
– I ja i jetrva smo u Drugom svjetskom ratu ostale bez muževa. Obojica su poginuli na Kozari, u partizanima. Imali smo po jedno dijete. Ona sina, a ja kćerku. Nismo se poslije udavale. Djecu smo othranile i nastavile da živimo same. Eto, ona je prije sedam godina umrla, a ja ostadoh sama. Živim od 300 maraka KM muževe penzije i ne mogu reći da oskudijevam u nečemu. Dobro je, samo nek je mir i daj bože zdravlja dobroga svakome na svijetu – priča nam baka Pava, koja nema zdravstvenih problema. Hrani se najviše domaćom hranom. Do prije nekoliko godina imala je i kravu, ali kako je zakoračila u desetu deceniju života morala ju je prodati.
– Osjećam se dobro. Od hrane mi ništa ne smeta. Ujutro obavezno popijem kafu bez koje ne mogu. Uz kafu popijem i čašicu rakije. Ona vam je zdravija od bilo kakvog lijeka. Sjećam se kad sam prije nekoliko godina bila kod doktorke na pregledu. U jednom trenutku ona me pitala jesam li to jutro popila rakiju. Ja sam joj iskreno rekla da jesam i pitala je da li je to štetno, na što mi je ona odgovorila da to ništa ne smeta i da je zdravije od bilo kojeg lijeka – pripovijeda Pava koja i u poznim godinama ima bistar um i dobro sjećanje na događaje od prije više decenija.
Fokus

Comments are closed.