Starački dani Mare Bokan iz Garevaca kod Prijedora

U zaseoku Bašići sela Gornji Garevci kod Prijedora, u maloj riglovanoj kući od svega petnaestak kvadratnih metara sama živi osamdesetšestogodišnja Mara Bokan.

Ova starica, koju su godine, samoća i bolest dobro pritisle, nema nikog svog. Nikada se nije udavala, a najbliži su joj odavno pomrli ili poginuli. Penziju kao ni nekakva druga primanja nema, a živi od pomoći koju joj s vremena na vrijeme uruče iz prijedorskog Centra za socijalni rad.

– Cijeli život sam se patila. Udavala se nisam, jer sam vodila brigu o roditeljima. Služila ih dok su bili živi. Za svoje staračke dane uzdala sam se u brata i njegovog sina. Brat mi umrije, a njegov sin Željko poginu u ratu. Više se nemam kome nadati, niti čekati da mi otvori vrata i i upita kako sam. Neće me niko pa ni Bog – priča nam Mara, koja se i pored poznih godina i lošeg zdravlja još uvijek dobro kreće.

Drva skuplja i po živicama, jer za zimu se mora pripremiti. Ne smije čekati hoće li je se ko sjetiti i dovući metar drva.

– Ima u selu i dobrih ljudi. Pruže mi da nešto pojedem. Hvala im. Da nema komšija ko zna kako bih preživjela. Ovo pomoći u brašnu i drugim stvarima što dobijam ne može sastaviti jedno drugo, jer mi ne stiže svakog mjeseca – priča Mara.

I danas je, kaže, kivna na državu što joj nije dala nikakvu penziju, jer je, kako tvrdi, za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagala partizanima.

– Mjesece sam provodila po Grmeču, noseći hranu partizanima. I ovuda po Kozari sam bila među onima koji su redovno pomagali partizanske jedinice. Za učešće u ratu nisam nikada ništa dobila. Niko me se nije sjetio, a ja nisam imala nikoga ko bi mi pomogao da dobijem papir o učešću u ratu – veli Mara.

Mara Bokan priča da je prije nekoliko godina doživjela moždani udar. Pronašle su je, na putu gdje je i pala, komšije i odvezle u bolnicu. Oporavila se dobro, ali uvijek strahuje da tako nešto neće opet doživjeti. Zbog toga se, kako veli, ne udaljava mnogo od kuće.

– Bilo bi ružno da ko pas umrem na putu. Hoću da to bude u mojoj kući, zato od nje ne idem daleko – veli Mara.

Izvor: Glas Srpske

Comments are closed.