Malo je ljudi koji nemaju zdravstvenih problema u starosti, a jedan od onih koji sa lakoćom „nosi“ punih 86 godina je Milivoj Rončević iz Prijedora.
Ovaj nekadašnji učitelj, a sada veoma aktivni penzioner, viđen je na svim manifestacijama koje organizuju planinari na Kozari, a prije svega učesnik je svih 12 tradicionalnih vaskršnjih biciklijada.
– Bio sam učitelj, pa sam po prirodi poziva putovao do udaljenih seoskih škola. U to vrijeme bicikl je bio jedino i najbrže prevozno sredstvo za nas prosvjetne radnike – priča Milivoj i dodaje da nema dana da ne sjedne na bicikl bilo da je to samo koju stotinu metara po potrebne namirnice ili rekreativno do udaljene Lamovite.
– Bicikl vozim od kada znam za sebe. Svaki dan dnevno pređem i po sto kilometara, a ovu manifestaciju ne propuštam, tako da za sebe mogu reći da biciklom ne idem jedino u krevet – kaže Rončević
Ljuti se, kaže, na ljude iz svoje generacije jer ih ima još u Prijedoru koji bi takođe mogli da sjednu na biciklu i održavaju formu i vitalnost.
– Ma imam je bolje noge od ove djece, svašta su preturile i izdržale – priča Milivoj.
Rođen u centru Prijedora, jedan je od rijetkih koji je penziju kao učitelj i nastavnik zaradio u selu i svega je sedam godina radio u gradu.
– Radio sam u Lamovitoj, Omarskoj i Bistrici, a najprije u Vrbljanima, to je između Ključa, Jajca i Mrkonjić Grada. To mjesto je udaljeno 32 kilometra od Ključa i za devet mjeseci sam prešao 1.500 kilometara. Za jedan dan sam prelazio i po 64 kilometra i ništa mi nije bilo teško i nije ni danas – veli Milivoj.
Kaže da ni u ovim poodmaklim godinama nema posebnih zdravstvenih problema.
– Varakam se sa pritiskom već odavno i sada imam tablete u džepu, ali to je sve. Teško mi bude kad vidim svoje oboljele vršnjake, a znam da su sami krivi što ne mogu na svoje noge, što sami sebi nisu pomogli da im starost bude ljepša – kaže on.
Kao učitelj počeo je raditi još 1945. godine. Njegov moto u životu je uvijek raditi i biti aktivan i pomoći kome god se može.
Milivoj Rončević je, već po tradiciji, godinama najstariji učesnik Vaskršnje biciklijade, pa je tako bilo i ove godine.
– Svake godine dobijem po neki poklon, a ove je to bio lanac za bicikl. Zahvalan sam što me se sjete, ali još zahvalniji svojim nogama koje me još nose – rekao je Milivoj.
On je dodao da se desi, iako dnevno pređe oko 100 kilometara, da na tom putu ne sretne nijednog biciklistu.
– To je sramota jer je bicikl najzdravije prevozno sredstvo, a efekti upražnjavanja voženje biciklom kao rekreacije su višestruki – kaže Rončević.
Povrede
Rončević je istakao da je imao mnogo povreda, ali ga to nije spriječilo da vozi bicikl.
– Ni sam ne znam koliko sam imao povreda. Preživio sam i teže povrede, lomove, ratna stradanja ali još sam pokretan i izdržljiv. Jednom nisam stigao na start biciklijade jer nisam na vrijeme vidio da mi je pukla guma, ali to sam brzo nadoknadio – rekao je Rončević.
Glas Srpske
