Milenko Ivković (42) i njegova supruga Kata (38) iz sela Tomašica, kod Prijedora, strahuju da će im nadležne službe oduzeti bolesnog sina Iliju (16), koji ima Daunov sindrom i epilepsiju, jer u kući nemaju adekvatne uslove za njegov boravak.
„Čuli smo za reviziju prava iz oblasti socijalne zaštite i invaliditeta i da navodno po novim zakonskim regulativama u kući u kojoj živimo bolesni sin mora da ima posebnu sobu, namještaj i sve uslove, jer će nam ga u protivnom socijalne službe oduzeti i smjestiti u posebnu ustanovu ili dom za brigu o djeci sa posebnim potrebama“, govori očajni otac.
Roditelji, koji uz Iliju imaju još troje djece, nezaposleni su, a preživljavaju od 200 KM dječjeg doplatka na koje prava imaju bolesni sin i njegova najmlađa sestra, učenica osmog razreda. I pored neimaštine, porodica svu pažnju posvećuje bolesnom članu. Otac, inače zidar, kaže nam da je zbog Ilijine bolesti morao da napusti siguran posao u Sloveniji.
„Supruga Kata se dok sam bio na pečalbi u Sloveniji brinula o našoj djeci, a svu pažnju morala je posvetiti Iliji, jer je on teško pokretan, još nosi pelene i ne govori. Slabo napreduje u oparavku, mada je bio obuhvaćen i rehabilitacijom u Institutu ‘Dr Miroslav Zotović’ u Banjaluci. Sada je za tu zaštitu, pošto ima 16 godina, prestar i porodica se brine za njega“, govori Milenko Ivković.
On tvrdi da se po cijenu života njegova supruga i on, ali i ostala djeca, neće odreći Ilije.
„Zbog Ilijine bolesti smo se odrekli svega. Moja djeca Danijela i Danijel morali su da prekinu školovanje nakon završene osnovne škole jer nisam imao uslove da ih školujem. U školu ide samo kćerka Dragana“, priča Milenko Ivković.
Potkrovlje kuće su prije pet godina izgradili uz pomoć „Karitasa“ i banjalučkog biskupa, međutim, za izgradnju sobe nisu uspjeli da nađu pomoć.
„Moj bolesni sin se patio sa nama osam godina u podrumskoj prostoriji bez struje i vode, ali smo ga ljekaru redovno vodili. Želim samo da mi sin ozdravi i da suprug dobije posao. Samo za Ilijine lijekove i terapiju moramo da izdvojimo 90 KM mjesečno. Uprkos svemu, jedino u porodici moje dijete može da preživi, jer tu bar ljubavi ima na pretek“, priča majka Kata, koja ljeti sa zdravom djecom zarađuje sakupljajući šumske plodove.
Senka Rodić, defektolog i referent za zaštitu djece sa posebnim potrebama u Centru za socijalni rad, kazala je da je dječak potpuno zbrinut u sklopu porodice. Ona je naglasila da se u Zakonu o socijalnoj zaštiti nigdje ne pominje da za djecu sa posebnim potrebama moraju u sklopu porodice biti obezbijeđene posebne prostorije.
„Ilija ima svu njegu, pažnju i toplinu porodice. Zbog toga niko u Centru i ne namjerava ovog dječaka da smjesti u neku posebnu ustanovu. On je prošao i potrebnu rehabilitaciju i socijalizaciju u ustanovi ‘Miroslav Zotović’. Nevolja je u tome što niko od članova porodice Ivković nema posao, pa je briga o bolesnom dječaku za njih posebno složena i teška, jer žive na rubu siromaštva“, istakla je Rodićeva.
Ona je rekla da Ilija Ivković ima prava na dječji doplatak, izdvajanja za tuđu njegu i pomoć, a obuhvaćen je i programom jednokratne pomoći u hrani i odjeći.
Mole za pomoć
Da bi skromni dom u kome žive Ivkovići bio još uslovniji za liječenje bolesnog Ilije, roditelji mole dobre ljude da im pomognu. U potkrovlju kuće trebalo bi izgraditi sobu za bolesnog dječaka i opremiti je potrebnim namještajem. Za ostale Ivkoviće, Danijelu, Danijela i Draganu, jedina želja uz bratov oporavak je nastavak njihovog daljeg školovanja.
Nezavisne novine
